Konzervativni Salzburg

Ovo je kolumna o kazalištu i novostima sa svjetskih pozornica, a prva (najčešće i jedina) kazališna asocijacija kad se spomene ljeto nedvojbeno je festival. Zato ovaj put Kazališni globus podsjeća na nekoliko najzanimljivijih i najvećih europskih kazališnih festivala.

Konzervativni Salzburg

Salzburški ljetni festival (21. srpnja-31. kolovoza) pripada u tradicionalističke europske festivale, a produkcije koje se prikazuju namijenjene su turistima profinjena tradicionalnog ukusa i duboka džepa. Kako je Salzburg prvo europsko odredište kulturnog turizma, logično je da većinu festivalskih produkcija čine glazbena događanja, uglavnom koncertna, uz nekoliko spektakularnih opera. Ni dramske predstave nisu, međutim, nevažne. Na festivalu-spomeniku i ove godine prikazivat će se Jedermann (Svatković), koji u Salzburgu igra od 1920. na katedralnom trgu i jedina je izvedba na otvorenom. Zdrav razum govori da se glumci u ovu osamdeset i jednu godinu igranja zaštitnog znaka festivala ipak povremeno mijenjaju. Udarne predstave festivala su Macbeth u režiji sve popularnijega Katalonca Calixta Bieitoa, Peymannova režija Ransmayrova komada Die Unsichtbare, te gostovanja Marthalerova viđenja Shakespeareove Kako vam drago iz Züricha te Viscontijeva Sumraka bogova iz Nizozemske u režiji Johana Simonsa i Paula Koeka. Više o festivalu i produkcijama na http://www.salzburgfestival.at.

Potrošeni Edinburgh

Festivalski brat po veličini Salzburgu zove se Edinburgh International Festival (12. kolovoza-1. rujna). S nižim cijenama ulaznica, ali s jednako nemaštovitim konceptom, i ovaj festival ima kvalitetnih glazbenih, opernih i dramskih sadržaja. Dramski dio — koji pokušava barem malo zatalasati — sastoji se od tri (koprodukcijske) premijere i šest gostovanja jakih svjetskih imena. Poznati Patrick Mason režira Murphyjevu Prekasno za logiku, nova nada svjetski slavne škotske drame Shan Khan predstavit će se novom dramom Ured, a radijska drama Johna Cagea iz 1982. Marcel Duchamp, James Joyce, Erik Satie: An Alphabet bit će premijerno izvedena na pozornici. Od gostovanja spominjem Galeba iz bečkog teatra Burg u režiji Luca Bondyja i Bariccov Novecento u režiji Françoisa Girarda i izvedbi Theatre de quat'sous iz Montreala. Ostatak http://www.eif.co.uk.

S ruba u središte

Tjedan prije započet će (i isto toliko ranije završiti) Edinburgh Fringe Festival, najveće svjetsko kazališno okupljanje, gdje se kazališne grupe broje u tisućama i gdje se u moru osrednjosti koja se u uvjetima nesmiljena tržišta bori za svoj dio kolača uvijek nađu deseci vrhunskih kazališnih projekata sklonijih alternativnom kazališnom izričaju. Sabiranje kazališnih rezultata na kraju devedesetih pokazalo je koliko je Fringe zaista važan festival u svjetskim okvirima. U programu se pokušajte snaći na adresi http://www.edfringe.com. I jedna preporuka iz bogatog edinburškog iskustva: sve što se na Fringeu događa u kazalištima Traverse, Plesance, Assembly Room i Gilded Baloon zaslužuje pozornost ljubitelja dobra kazališta.

Špirit u maloj boci

Malim biserima pripada međunarodni festival u Tampereu, gradu veličine Splita, koji drži svjetski rekord u broju teatara po glavi stanovnika. Ovogodišnji festival (7-12. kolovoza) izabranim finskim predstavama suprotstavit će zanimljive strane produkcije, među kojima poznatog Crnog monaha Kame Ginkasa u izvođenju moskovskoga Kazališta mladog gledatelja i novo europsko redateljsko ime, mladog Arpada Schillinga s produkcijom Liliom u izvedbi mađarskog Kretakör kazališta. Čeh Ivo Krobot predstavlja se publici Šumskim demonom, a Šveđanka Kia Berglund predstavom Det vacklande huset švedskog kazališta Giljotina. S mnogo mladih redateljskih imena Tampere će biti sušta suprotnost festivalskim mastodontima poput Edinburgha ili Salzburga. Zato vrijedi zaviriti na: http://www.tampere.fi/festival/theatre/index-eng.htm.

Ljeto u Provansi

I Avignon pripada onim festivalima koji se zgodno koriste svojim spektakularnim položajem u Provansi i ugodnom klimom pa se osjeća više ljetnim festivalom nego što bi se to moglo reći za sjeverne susjede, koji se uglavnom skrivaju po kazališnim zgradama. Festival koji je započeo 6. srpnja traje do 28, a i ovaj put pokazat će otklon od mainstreama. Po imenima festival u Avignonu čini se najzanimljivijim ljetnim dramskim festivalom. Publika će vidjeti jedan uradak Arpada Schillinga (Nexxt frau plastic chicken), a uz njega i nove radove Declana Donnellana (Puškinov Boris Godunov) Krysztofa Warlikowskog (čiji je Hamlet prošao mnogo bolje od zagrebačkih Bakhi), Oskarasa Koršunovasa (Lice vatre), Josefa Nadja, Jana Fabrea, Thomasa Ostermeiera (Dantonova smrt) i Laszla Hudija (300 srca ili scene iz kataloga Don Juana, koji bi ovog ljeta trebao stići i do Dubrovnika). Od Francuza u Avignonu će biti prikazane produkcije Didiera Bezacea, Bernarda Sobela, Sylvaina Mauricea, Angelina Preljocaja, Christophea Huysmana, Xaviera Durringera... o avinjonskim pojedinostima više na: http://www.festival-avignon.com.

Jasen Boko