Vijenac 192

Margine

Močvara, 30. lipnja

Klinički živ

Tomica Bajsić (i ljudska prava) u komi

Klinički živ

Tomica Bajsić (i ljudska prava) u komi,

Močvara, 30. lipnja

Što se događa kad državne institucije ne pristaju biti samo servis građana od čijeg novca i žive, imali smo prilike doživjeti i vidjeti u posljednjih deset demokratskih godina nebrojeno puta. Poštovanje ljudskih prava trebalo bi biti osnovni atest demokratičnosti jedne države, kao što bi i reagiranje građanske javnosti na takve slučajeve trebalo pokazati postojanje socijalne svijesti i solidarnost s ugroženima. Nažalost, i nakon promjene vlasti znatan je broj onih čija se ljudska prava ne poštuju. Posljednji u tom nizu slučajeva onaj je Tomice Bajsića, koji je pritvoren prije pet mjeseci, a do danas protiv njega nije podignuta optužnica. U noći između 10. i 11. lipnja iz istražnog je zatvora u besvjesnom stanju odveden u Novu bolnicu u Dubravi, gdje su liječnici utvrdili postojanje teških ozljeda glave, vrata, prsa i ruku. U dubokoj komi proveo je četrdeset sati. Za njegovo stanje obitelj je doznala tek drugog dana. Uzrok događaja i dalje je, tri tjedna poslije, nepoznat. Tomica Bajsić danas je pri svijesti, klinički gledano živ, ali u teškoj amneziji.

U subotu, 30. lipnja, u Močvari je održano događanje, svojevrstan apel za Tomicu Bajsića pod naslovom Tomica Bajsić (i ljudska prava) u komi. Među četiristotinjak ljudi koji su se ondje okupili bili su glumci Urša Raukar, Vili Matula, Sreten Mokrović, Mirjana Rogina, Tvrtko Jurić, Helena Buljan, Vedran Mlikota, pisci Borivoj Radaković, Miljenko Jergović, Kruno Lokotar, Edo Popović, Roman Simić, likovnjaci Igor Grubić, Ivan Marušić Klif, Simon B. Narath, Igor Kuduz, Ivona Kočica, Damir Babić, Jasenko Rasol, Denis Krašković, Kristina Babić, Davor Pavelić, a u gužvi koja je veselila mogla su se vidjeti još mnoga lica iz javnog, kulturno-umjetničkog i novinarskog života. Političara ni od korova.

Tijekom prigodnoga programa potpore prikazan je insert s dodjele Goranove nagrade koju je Tomica Bajsić zaslužio 1998. za zbirku poezije Južni križ. Inače, Tomica je i prevoditelj, prijevod poezije Blaisea Cendrarsa očekuju se uskoro. Rene Medvešek pročitao je apel za Tomicu Bajsića koji je potpisalo 48 francuskih umjetnika, kojemu su se i prisutni mogli pridružiti potpisom. Također, pročitana je i poema koju je za Bajsića napisao francuski pjesnik Marc Mercier. Pisci, kolege po struci, za razliku od DHK, na sav su glas govorili o njegovu djelu i zatražili izjašnjavanje Ministarstva pravosuđa o tom događaju, zalažući se za poštivanje elementarnih prava, onih ljudskih prava.

Potporu su nastupom dali i glazbenici Darko Rundek i bend, Mance, Saša Nestorović, Jasna Bilušić, Psihomodo Pop i The Zimmermans. Između svirke i poezije pročitane su poruke onih koji nisu uspjeli doći te večeri u Močvaru, Zorana Ferića, Drage Glamuzine, Vladimira Devidea i grupe Let 3.

Na kraju, Pavlica Bajsić, Tomičina sestra, zahvalila je svima koji su se odazvali i pomogli u organizaciji. Cjelokupan prihod večeri namijenjen je obitelji Bajsić, supruzi Ivani i troje djece, kako bi podmirila odvjetničke troškove.

Irena Bosnić

Vijenac 192

192 - 12. srpnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak