Vijenac 192

Glazba, Kolumne

Mladen Mazur: JAZZ AD LIBITUM

John Lee Hooker

(1917-2001)

John Lee Hooker

(1917-2001)

U petak su 22. lipnja sve radijske i televizijske postaje prenijele vijest o smrti jedne od najistaknutijih figura svjetske blues-scene, vokalista i gitarista Johna Lee Hookera. Hooker je bio jedan od prvih, snažnih i autentičnih predstavnika country bluesa sa svim značajkama koje rese tu specifičnu američku glazbenu pojavu s kraja 19. stoljeća. Slobodna i gotovo bismo mogli reći rastezljiva forma takva bluesa, podređena uglavnom dužini teksta (priče) koji je trebalo ispričati, harmonijska i melodijska jednostavnost, u Hookerovu slučaju protkana i elementima afričkih glazbenih korijena, pa na kraju i uporaba bottleneck tehnike, obilježja su ranijega razdoblja Hookerova sviranja. U kasnijem će se djelovanju Hooker djelomično modernizirati i približiti pojmu urbanog i jazz-bluesa, dakle određenijoj 12-taktnoj formi, čvršćem 4/4 metru, te ponešto bogatijim harmonijskim rješenjima. Uz to, mnogi stručnjaci i kritičari Hookera smatraju i prvim inovatorom stila boogie ponajprije zbog povremene uporabe osminskog metra u bluesu. No on će do kraja zadržati takozvani open tuning svoje gitare, što je ostavljalo dojam izvorne blues-arhaike, a ponekad u neupućenih i određene neusuglašenosti instrumenta. Premostivši tako djelomično jazz između starog bluesa i jazza Hooker je stekao i ne malu naklonost i poštovanje brojnih, ponajviše obojenih glazbenika jazza, koji su ga nerijetko pozivali na zajedničke suradnje. Nije se pri tome sustezao, ali je do kraja ostao ipak individualac karakteristična glasa i sebi svojstvena tipa interpretacije naglašene blues-tradicije.

Prirodni zvukovi

John Lee Hooker rođen je kao jedno od jedanaestero djece u Clarksdaleu, Mississippi, 22. kolovoza 1917. godine. Rastao je na poočimovoj farmi potpuno izvan glazbenih zbivanja, i prema vlastitu kazivanju jedina glazba koju pamti iz tog razdoblja bila je škripa drvenih vrata štala i ono što je čuo od prirodnih zvukova. Tek će poslije propjevati u mjesnim crkvama i od Wiliama Moorea naučiti ponešto o sviranju gitare. Sve je ostalo postigao kao samouk. Zarađivati je počeo kao solozabavljač na raznim seoskim domjencima i fish-fries plesovima. Važnije će stube njegove buduće i bogate karijere ići od Memphisa preko Cincinnatija do Detroita — grada izvrsnih jazz-glazbenika. I tu će Hooker nastupati pretežito sam, ali i s Negro spiritual grupama, pa i s džezistima. U Detroitu započinje i Hookerova bogata diskografska karijera. Zahvaljujući mnogobrojnim pločama, te napose tada najsnažnijem mediju — radiju, postaje poznat, kako je to u Sjedinjenim Američkim Državama uobičajeno reći, coast to coast — od obale do obale, što će reći diljem Amerike. Zanimljivo je da će tijekom tridesetih i četrdesetih godina, pa i nešto kasnije, promijeniti niz umjetničkih imena, te je bio poznat i kao Birmingham Sam, John Lee Booker, odnosno John Lee Cooker, pa Boogie Man, Delta John, Johnny Lee, Texas Slim, Johnny Williams i Alabama Slim. Poprilična zbrka svih tih imena nije mu začudo smetala, dapače popularnost mu je rasla, te pretpostavljamo da su svi ti nadimci bili rezultat u tadašnjoj američkoj diskografiji gotovo uobičajenih zavrzlama oko autorskih prava.

Carnegie Hall 1986.

Od Detroita do New Yorka bit će poslije za Hookera mali korak, a Big Apple otvorit će mu vrata najrelevantnijih festivala folka i jazza, primjerice onoga u Newportu, a potom i europskih manifestacija toga tipa poput American Folk Blues Festivala — 1968. Velike su europske turneje 1962, 1965, 1969. i 1976. učinile Hookera vrlo popularnim i rado slušanim blues-umjetnikom i na Starom kontinentu. Kao vrhunac njegove bogate karijere bilježi se ipak zapažen koncert u prestižnom njujorškom Carnegie Hallu 1986, kad je kao središnja figura programa nastupio u društvu najistaknutijih imena bluesa i jazza.

John Lee Hooker snažno je utjecao na niz obojenih američkih interpreta bluesa, ali i na neke britanske rock i blues-glazbenike poput Alexisa Cornera, Johnnyja Wintera i Erica Claptona. Nastupao je doslovno do kraja života. Posljednji je koncert održao u Santa Rosi, u Kaliforniji, 16. lipnja, dan prije smrti koja je prema izvješću njegova agenta nastupila u snu 17. lipnja u San Franciscu. Hooker je umro u osamdeset četvrtoj godini.

Vijenac 192

192 - 12. srpnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak