Ispitivanje potencijala

Ispitivanje potencijala

Nemoć devedesetih godina — propuštene prilike na kraju stoljeća, Galerija Modulor, Centar za kulturu Trešnjevka, 20. lipnja-20. srpnja 2001.

U trešnjevačkoj Galeriji Modulor, galeriji za arhitekturu i dizajn, postavljena je izložba prema konceptu Tomislava Premerla, našeg teoretičara arhitekture i arhitekta, te fotografa Miljenka Gregla. Treće je to Premerlovo pojavljivanje u Galeriji Modulor. Prije ove, on je postavio izložbe o Tradiciji i modernoj te o Sakralnoj arhitekturi.

Žarišta stožerne arhitekture

Izložba u Galeriji Modulor sastoji se od pedesetak fotografija srednjih dimenzija na kojima su prikazana zagrebačka arhitektonska ostvarenja u posljednjem desetljeću prošloga stoljeća. Naslov izložbe Nemoć devedesetih godina koji nam daje Premerl itekako stavlja znak pitanja iznad gledatelja u smislu arhitektonske i urbanističke valorizacije, budući da nam je svima jasno u kakvim se uvjetima radilo. Tržišna utrka i pseudokapitalizam, naglo prihvaćanje privatnog vlasništva i posvemašnja sloboda u dezorganizaciji koja nije bila praćena niti nadgledana dovela nas je do stanja u kakvom je Zagreb danas. Klimaks atrofije urbanizma, kako je na otvaranju rekao Velimir Neidhardt, doveo je Zagreb do sutona arhitekture, i to nakon sjajnih kreacija Kovačića, Iblera i Planića. Poremećeni etičko-estetski odnosi u društvu snažno su se odrazili na zagrebačke horizonte.

Na izložbi Premerl pokazuje istaknute, žarišne primjere buduće stožerne arhitekture (Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Porezna uprava u Novom Zagrebu, crkva u Utrinama...), male stambene jedinice po zagrebačkim naseljima (Zelengaj, Črnomerec, Trešnjevka, Vrbik, Cmrok...), jaku i opsežnu ekspanziju sakralne arhitekture (crkve u Dubravi, Retkovcu, Jarunu, Volovčici, Trešnjevci, Kozari Boku, Maksimiru...), velike arhitektonske sklopove (Importanne i ini centri, stadion u Maksimiru...). Svaki utjecaj arhitekture u prostor mijenja ga, u pozitivnom ili negativnom smislu. Bitno je naglasiti da Premerl, sa sjajnim Greglovim fotografijama, ne ustrajava na klasifikaciji i atribuciji arhitekture, koja je u većini slučajeva poznata, nego nam ostavlja na volju da ispitamo svoje arhitektonsko-estetske potencijale.

Teško je pobjeći od Premerla

Premerl je pisanjem o zagrebačkoj arhitekturi između dva rata uspostavio kriterije od kojih je teško pobjeći. Gotovo jedini koji se učestalo bavi problematikom domaće arhitekture, Premerl nas ovom memento-izložbom te sjajnom, kratkom studijom tiskanom u katalogu uvodi u veće okvire koji će imati nemjerljivih posljedica na zagrebački urbanizam u 21. stoljeću. Problematiku ovog razdoblja stasanja zagrebačke (čitaj hrvatske) arhitekture Premerl bi trebao ukoričiti u knjigu.

Što li je to arhitektonski izmijenilo grad Zagreb? Pseudoinstitucije i porazna politika, miris novca koji su trošili sumnjivi investitori, nemuštost novopečenih nadriarhitekata bez osjećaja za grad i njegov urbanizam, uredbe i samovolja nekih gradskih otaca, koji i dan-danas sjede uz gradonačelnikov bok? Stvar je ipak mrvicu zamršenija. To pokazuje i Premerlova i Greglova izložba. Greške iz kojih se nešto mora naučiti na izložbi nalaze se tik uz primjere dobre i odlične arhitekture iz kojih se također može nešto naučiti. U konačnom ishodu građani, kao uvijek, ocjenjuju svoju okolinu.

Dobro istaknuti, loše zaboraviti

Loše mijene kroz koje je prošao grad Zagreb teško je popraviti. Valja se potruditi da nam projekti koji nam predstoje (projekt rijeke Save, Muzej suvremene umjetnosti te drugi kapitalni objekti) budu kvalitetna rješenja koja zadovoljavaju međunarodne uvjete arhitekture i urbanizma 21. stoljeća, ali i uvjete lokalne tradicije i obilježja. One dobre svakako bismo trebali istaknuti kao kratka svjetla u tunelu arhitektonskoga bezakonja. Zgrade u Petrinjskoj i Masarykovoj, crkva u Utrinama, stadion na Mladosti na velikoj su kvalitativnoj udaljenosti od sumornih i nebuloznih djela o kojima se podrugljivo govorilo u stručnim krugovima arhitekata i povjesničara umjetnosti. Sjetimo se samo odlučne uloge koju je imalo bivše, smijenjeno uredništvo časopisa ČIP.

Premerl ovom izložbom daje novi poticaj za promišljanje Zagreba kao srednjoeuropskog grada, koji ima mnogo mjesta za urbanistička proširenja. Beč je nedavno u Museumsquartieru vrlo uspješno spojio staro i novo. Našje grad u prošlosti potvrdio da je spreman na arhitektonske eksperimente. Ali samo one eksperimente koji neće završiti eksplozijom, nego upravo obrnuto...

Marko Kružić