Đir po festivalu

Đir po festivalu

Lijepo je bilo ovih dana živjeti s umjetničkim svijetom Šibenika i njegove djece

Punih petnaest dana šetala sam ulicama i trgovima grada Šibenika i bilježila što se tu sve događalo. Vjerujte mi, ovo je 41. put kako je ovaj Grad Djece ponovno otvorio svoja prekrasno oslikana vrata koja su oblikovala djeca u prošlogodišnjoj likovnoj radionici. Sam oslikani ulaz upozorio me da ulazim na veliku scenu i da se čitav grad pretvorio u pozornicu. Lijepo je bilo ovih dana živjeti s umjetničkim svijetom Šibenika i njegove djece. Na otvorenju je gospodin Gordan Baraka pozdravio sve goste izrazivši ponos što je i ove godine herojski Šibenik domaćin djeci cijelog svijeta. Naša budućnost su djeca i ta budućnost počinje upravo na našim pozornicama i trgovima. Tu niču ideje i otkrivaju se putovi dječje kreativnosti. A tko nas je sve ove godine posjetio? Otvorenje Festivala bilo je obilježeno »Klincima s Ribnjaka« koji su uz pomoć glumca Kristijana Ugrine predstavu doveli uspješno do samog kraja. Naravno da to otvorenje ne bi bilo tako značajno da se nije pojavio i naš šibenski zbor »Zdravo maleni« koji su uz barba Matu istaknuli kolika je važnost šibenske djece u svemu tome. Bila je to predstava s nazivom Disneyju s ljubavlju, ali je na press konferenciji ocijenjeno da se otvorenje ovogodišnjeg MDF-a može svrstati među ona koja se neće pamtiti velikim dijelom zbog toga što glazbeno-plesni kolaž pjesama iz najpoznatijih filmova Disneyjeve produkcije nije najbolje funkcionirao na Ljetnoj pozornici.

Japanska kultura

Večer japanske kulture za djecu ne možemo nazvati samo večer. Naime, dmah pored Katedrale otvoren je Japanski kulturni centar, jedini u Europi. Vrpcu na vratima tog centra zajednički su presjekli Jasenka Ramljak i Shoji Otani. Da su jako zainteresirani za Dalmaciju i naš grad, Japanci su nam dokazali otpjevavši pjesmu na hrvatskom jeziku »Ćiribiribela, Mare moja...« Bila je to večer kad su se Japanci mogli vidjeti po čitavu gradu — sretni ljudi nasmijanih lica koji su izazvali veliku pozornost mojih sugrađana. Osim pojedinačnih nastupa, zbor Otozure izveo je prigodni program. Publici je predstavljena drevna tehnika ispijanja čaja, izrada ikebana. Svojim umjetničkim vještinama Japanci su i ove godine dokazali da im je upravo i mjesto na našem Festivalu.

»Guliver« Bialostockog teatra Lolik iz Poljske ostat će zabilježen kao jedan od najsjajnijih programa 41. MDF-a. Potvrdili su to redom i sudionici okruglog stola mnogobrojnim komplimentima maštovitim redateljskim rješenjima Ondreja Spišaka kojima je složen satirički tekst Jonathana Swifta približio djeci. Tom Durbešić je o predstavi rekao: »U našem razbijenom svijetu u kojem caruju površnost i šlamperaj neobično je vidjeti darovitost i šopenovsku preciznost igre, rafinirane glume, tempo i dinamiku kakvu su pokazali glumci iz Poljske.«

Razdragana magija

Šibensku publiku posebno je razdragala predstava bugarskog teatra »Albena« iz Sofije pod nazivom Folklorna magija. Cijela scena prštala je od boja, lutaka, glazbe i plesa, a Bugari su nam i ovom predstavom pokazali da mogu udahnuti život svemu čega se dotaknu. Bugarski narodni folklor prikazan je na nov i zanimljiv način. Folklor je bio vidljiv u scenografiji, kostimima i rekvizitima, a magija u spretnom i realističnom prikazu raznih životinja, stvari i pojava.

Ipak, mislim da će se pantomimičarska igra Darija Zisse najviše pamtiti u dječjim srcima. Taj pantomimičar je jednako oduševio i stare i mlade. Gospodin Pero Mioč kazao je da taj školovani pantomimičar s milanskom diplomom pripada takozvanom uličnom teatru, u kojem on napada i bira mjesto za svoj program, a na Ljetnoj pozornici našao se pred inverzijom jer njega je čekala kazališna publika puno brojnija od one na ulici. Pred njim je bila strašna zadaća, ali on ju je bez problema riješio. Nije tu bilo ni varanja ni velikih iluzionističkih točaka, već puno igre, zabave i gegova koji su najrazumljiviji djeci.

Brojne radionice

Ne treba naglašavati da su i ove godine radionice s djecom imale presudnu ulogu u životu samog Festivala. Treba li posebno nabrajati likovnu, grafičku, kiparsku, fotografsku, video-filmsku, informatičku, dramsku, lutkarsku, novinarsku, radio-novinarsku radionicu? Ipak, nekako se ove godine posebno istaknula kao kruna svega stvaranja glazbena radionica Velšanina Billa Connora koji je, usudim se tako reći, napravio pravo čudo na sceni, tu u našem gradu. Ljetna pozornica bila je ispunjena do posljednjeg mjesta jer svi su došli vidjeti to čudo koje je napravio naš Bill. Spojivši zbor, orkestar, glumce i pjesmu uspio je ostvariti musical velike vrijednosti. Sudjelovala su talentirana šibenska djeca i pokazala da su ravnopravna s djecom ostalih europskih zemalja. Melodije su odisale egzotičnošću i originalnošću, a publika je uživala. Bravo, Bille! I tako je u hipu projurilo svih petnaest dana Festivala. Vrata su se polako zatvorila, ali dječja srca, kao i srca odraslih, ostala su ispunjena radošću, osmijesima i sjećanjima da sve lijepe stvari brzo prođu. U tim mislima okrećemo se nečem novom, a to su događaji koji nas vode u još ljepše i razigranije Festivale.

Gordana Kokić