Društvo prebijenih pjesnika

Društvo prebijenih pjesnika

Radimo naše predstave, da upozorimo na neslobodu i na omalovažavanje umjetnika i čovjeka. Najstrašnije je kad umjetnik, odnosno bilo koji čovjek, na takav način završi u komi

Jedna od zanimljivijih predstava na 7. Pulskom alternativnom festivalu bila je Društvo ubijenih pisaca u izvođenju Daske, jedne od naših najpoznatijih nezavisnih grupa. Njihova predstava jezikom nonsensa govori o najvećem ljudskom nonsensu — represiji, a zasniva se na sudbini i tekstovima umjetnika Daniila Harmsa i članova Oberiuta koji su završavali po staljinističkim zatvorima dok su im djela ostajala u rukopisima. O opsesiji Harmsom čiji su tekstovi potka i njihove najslavnije predstave Pif, paf, puf, o budućoj suradnji sa ZKM-om razgovaramo s voditeljem skupine i glumcem Nebojšom Borojevićem.

— To je potpuno neistraženo područje i mi ne igramo samo Harmsa radi predstave, nego da na neki način pokažemo nešto što je nekad sjalo, a brzo je ugašeno. Toliko ima neistraženog u tome, evo, prije mjesec dana dobili smo knjigu razgovora s Marinom Mališ, suprugom Daniila Harmsa, koja u njima evocira bolno razdoblje mučenja, zapravo omalovažavanja umjetnosti. To je jedan od razloga zašto mi radimo Harmsa. Daska je '88 iz razloga omalovažavanja umjetnosti prestala s radom, zato što nismo htjeli biti U-Sluge u kulturi. Samim tim što smo se vratili zadali smo si zadaću da stalno govorimo o tome kako su umjetnici bili i jesu tretirani u naše vrijeme. Umjetnost nažalost danas u nas još nije vrednovana koliko bi trebala biti. Čudan je i status naše grupe. Volim reći da je Daska vrlo čuvena grupa, mnogi su za nju čuli, a vrlo ju je malo ljudi gledalo. Nije mi jasno da u Zagrebu, koji je milijunski grad, ne postoji neko mjesto gdje bi se mogle pokazivati predstave nezavisnih grupa. Ovako smo ostali u carstvu anonimnosti.

Nešto ste gostovali u Tvornici, nešto u ZKM-u, no sada će vas zagrebačka publika bolje upoznati jer uskoro počinjete raditi s ansamblom ZKM-a Jelku kod Ivanovih Aleksandra Vvedenskog. Što očekujute od te suradnje?

— Mene je taj poziv ravnatelja Slobodana Šnajdera ugodno iznenadio i velik mi je kompliment. To što će Daska raditi sa ZKM-om čini mi se dobrim potezom jer mislim da u toj razmjeni možemo mnogo jedni od drugih naučiti. Mi dolazimo s idejama, a ovdje postoji odličan profesionalni ansambl. Ovo je prigoda da pobjegnemo iz carstva siromaštva, ne mislim da novac uvijek može spasiti predstavu, ali može mašti šire otvoriti vrata. Drago mi je što ćemo raditi Vvedenskog, jer ako za Harmsa zna malo ljudi, njega ne poznaje gotovo nitko. Taj sam tekst već dugo htio raditi, ali mi nismo imali ni ljude ni novac ni snage da ga realiziramo.

Kako su u Edinburghu prihvatili i razumjeli vašu predstavu?

— Iako oni nemaju velikih iskustava o takvu tipu represije prema umjetnicima, reakcije su bile izvrsne... Na posljednju predstavu došla je i ekipa CNN-a. Iako samo britansko društvo nema iskustva takva tipa represije, oni se s njom suočavaju kao zemlja koja prihvaća umjetnike što bježe iz zemalja gdje ona još danas postoji. S druge strane svidjela im se i vrsta odmaka u našoj predstavi, mala drskost prema svim tim asocijacijama koje u ime nečega putuju po svijetu, diplomacijom odrađuju posao, a bit problema zapravo se ne mijenja. Mislim da je to i nama blisko jer smo i mi susretali raznorazne diplomate s različitim idejama, željama i namjerama.

Na kraju predstave upozorili ste na slučaj Tomice Bajsića, pjesnika koji je završio u zatvoru bez optužnice, a u zatvoru je zbog ozljeda pao u komu. Tako se vaša predstava o represiji podudarila, nažalost, sa zbiljom.

Zato mi i radimo naše predstave, da upozorimo na neslobodu i na omalovažavanje umjetnika i čovjeka. Postoji mnogo metoda za onemogućavanje umjetnosti. Jedan je da joj daješ nimalo ili malo novca, drugi da joj daš više novca, pa je tako stalno držiš na uzici. Drastičnije je kad se nekom zabranjuje pisati, kada netko ne može objavljivati zbog svog imena, a najstrašnije je kad umjetnik, odnosno bilo koji čovjek, na takav način završi u komi. Tomici Bajsiću želim ozdravljenje i da ponovno stane na noge.

Razgovarala Gordana Ostović