Autistični Kaspar

Autistični Kaspar

Najvjerniji Kaspar svakako je akrobat — najlepršaviji dio trojca, emotivac i bjegunac — izvrsna podloga za prikaz unutarnjih i vanjskih traganja bolesnog mladića, a akrobatski ples idealan je izraz autizma, čas iznad, čas duboko uronjen u grubu zbilju u kojoj se odjedanput našao

Jedna od plesnijih predstava ovogodišnjeg Eurokaza svakako je Kaspar Koncert Françoisa Verreta. Bivši student arhitekture, redatelj i koreograf, od 1993. voditelj je skupine Laboratorij što djeluje u napuštenim tvorničkim halama u pariškom predgrađu Aubervilliers. Sva šarolikost izobrazbe i interesa zanimljivog francuskoga umjetnika vidjela se u predstavi s kojom se predstavio zagrebačkoj publici, nastaloj 1998. u suradnji s pariškim Theatrom de la ville.

Kasper Hauser, višestruko interpretiran u djelima njemačkih pisaca, mladić je koji je odrastao okovan u spilji koji se odjednom bez sjećanja, odgoja i emocija našao usred gradske vreve. U Verretovoj se predstavi pojavljuju tri Kaspara — kao akrobat — Kaspar koji nasilno biva socijaliziran, sam autor kao intelektualni dio te smetene ličnosti i glazbenik Jean-Pierre Drouet — Kaspar buntovnik, borac koji pruža otpor promjenama (dajući udaraljkama ritam i tempo toj borbi). Svaki od njih nosi dio kontroverzne Kasparove ličnosti i svaki doživljava svoju preobrazbu — socijalnu, kulturološku i emotivnu. Najvjerniji Kaspar svakako je akrobat — najlepršaviji dio trojca, emotivac i bjegunac — izvrsna podloga za prikaz unutarnjih i vanjskih traganja bolesnog mladića, a akrobatski ples idealan je izraz autizma, čas iznad, čas duboko uronjen u grubu zbilju u kojoj se odjedanput našao. Kaspar Koncert predstava je nevidljivih dramskih okvira smještena u scenografiju sačinjenu od velike pokretne metalne konstrukcije više razina, skrivena trampolina i brojnih lebdećih svijetiljki, pokretnih rekvizita i gumenih traka, scenografije koja iz kaveza spilje prerasta u gradski trg, a unutar koje izvođači sjajno ekvilibriraju. Svaki akrobatski skok ili njihanje na gumenim konopcima pokušaj je bijega i nasilni povratak u prisilne društvene okvire. Neugodan i nametnut proces socijalizacije i nesmiljene kultivacije praćen je bukom udaraljki glazbenika u sjeni, a tri dijela Kasparove ličnosti u sumanutom se bježanju neprestano sudaraju, nekad stvarno, a nekad tek sjenama.

Akrobat Mathurin Bolze i njegov pokret, često izvan zakona sile teže, središnji su dio pripovijesti koja priča samo najvažnije i najbolnije trenutke unutarnjega razdiranja tog poludivljeg lika. Igra svjetla i scene, neuhvatljivost akrobatskih skokova i rastezljivi rasponi njihovih amplituda, autistični nemirni pokreti autora i udaraljke glazbenika snažno su izrazile tjeskobu i strah, otpor i bijeg potresnoga lika. Kaspar Hauser nije htio i nije birao situaciju u kojoj se odjednom našao, a pokret akrobata lakoćom i novim dimenzijama najbolje je izrazio sadržaj na rubu fantastične priče i potresne emocije koju prenosi.

Ima li među nama koji Kaspar, koji nevoljko živi zbilju u stalnu bijegu od sama sebe i onih koji mu sve to strano oko njega nametnuše? Prema Verretu, lako ćete ga prepoznati, jer on — pleše!!!

Olivera Međugorac