Aleksandr Domogarov

Aleksandr Domogarov

Ruski karakterni kazališni i filmski glumac Aleksandr Domogarov rođen je 12. lipnja 1963. godine u Moskvi. Nakon završenog moskovskog Teatarskog učilišta 1984, iste godine ostvaruje i svoj filmski debut u Nasledstvu redatelja Georgi Natanasona, doduše poprilično se kratko pojavivši na ekranu. No već je tada Domogarov pokazao iskreni glumački intenzitet u eksplozivnoj ekspresiji akumulirane energije, redajući potom jednu za drugom sve bolje i zrelije izvedbe.

Zanimljiva lica, naglašenih svijetlih rječitih očiju, poput Janusa, ispod površine skriva i divlju žestinu Kozaka jednako koliko i umjetnički senzibilitet intelektualca.

Tijekom karijere često nastupajući u raznim koprodukcijskim filmovima, poput prošlogodišnjeg norveško-švedskog trilera Dykaren Erika Gustavsona, poljskog Na koniec Swiata redateljice Magdalene Lazarkiewicz ili dansko-francusko-njemačko-grčko-rusko-poljskog ostvarenja Chto skazal pokojnik Igora Malenikova, ipak je najznačajnije i najuspješnije njegovo pojavljivanje u recentnoj epskoj sagi, ujedno i najmegalomanskijoj i najskupljoj produkciji u poljskoj filmskoj povijesti, Ognjem i mačem redatelja Jerzy Hoffmana, ekranizaciji čuvene Sienkiewiczeve trilogije o građanskom ratu u Poljskoj 17. stoljeća, ali i o kompleksnosti ljubavi, mržnje, zavisti i pohlepe za moći. Domogarov kao divlji Ukrajinac Bohun, smetalac ljubavnoj sreći dvoje glavnih protagonista, debelo je zasjenio »junaka« Michala Zabrowskog, ali i glavninu ostale (dobrim dijelom preglumljene) ekipe i pokazao svu raskoš svoga talenta. Naime, riječ je o tjelesno i facijalno ekspresivnu umjetniku čija je izgarajuća snaga tolika da bismo ga vrlo lako uskoro mogli vidjeti i u nekoj američkoj uspješnici.

Katarina Marić