Vijenac 192

Opera

Otvaranje Histria festivala u Puli

Aida izgubljena u Areni

Opći je dojam bio da se Aida u Areni potpuno izgubila. Arena je kao pozornica veliki izazov, pa treba zaključiti da takve projekte nije moguće realizirati pukim preseljenjem produkcija iz kazališnih zgrada.

Otvaranje Histria festivala u Puli

Aida izgubljena u Areni

Histria festival otvoren je 7. srpnja u Puli Verdijevom Aidom u izvedbi Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu u režiji Nenada Turkalja i pod dirigentskom palicom Pavla Dešpalja. Nažalost, pokazalo se da opera koja vrlo dobro funkcionira unutar zgrade HNK (uspoređujući s dvije ovogodišnje izvedbe, u kojima je nastupila Galia Gorčeva kao Aida te Ruža Pospiš Baldani i Zlatomira Nikolovna kao Amneris) nije uspjela u ambijentu Arene, za što postoji više razloga.

Loše ozvučenje bilo je ključan problem izvedbe: nekoliko mikrofona na stalcima bilo je postavljeno na pozornicu kao da je riječ o koncertu, pa se vrlo često, kada pjevači nisu bili dovoljno blizu mikrofona, događalo da ih orkestar potpuno nadjača. Čak i u prvim redovima, na nekoliko metara od zvučnika, glasovi pjevača bili su pretihi i nerazgovijetni. Aida je time izgubila snagu koja joj je nužna, pa osim scene trijumfalnoga marša nije uspjela zaživjeti. U uvjetima takva ozvučenja teško je govoriti o finesama interpretacija, spomenimo samo da su nastupili Vesna Ginovska Ilkova kao Aida, Merita Juniku kao Amneris, Janez Lotrič kao Radames (čak ni njegov snažni glas nije uspio doći do izražaja), Carmine Monaco kao Amonasro, Ivica Šarić kao Ramfis, Ozren Bilušić kao Egipatski kralj, Milovoj Juras kao Glasnik i Adela Golac-Rilović kao Svećenica.

Orkestar je bio usporeniji nego inače, što je dodatno oduzelo dinamici cijelog događaja. O režiji i glumi može se reći da je prilično statična te da se likovi vrlo rijetko obraćaju jedan drugome, mnogo su gotovo uvijek okrenuti publici, kao da je riječ o kostimiranoj koncertnoj izvedbi.

Scenografija se također nije pokazala prikladnom za novu pozornicu. Odveć razmaknute kulise (koje su pod zidinama Arene inače djelovale prilično jadno, za razliku od smještaja unutar haenkaovskog zlatnog okvira) ostavile su golem prazni prostor. Opći je dojam bio da se Aida u Areni potpuno izgubila. Arena je kao pozornica veliki izazov, pa treba zaključiti da takve projekte nije moguće realizirati pukim preseljenjem produkcija iz kazališnih zgrada. S obzirom da će u okviru festivala biti još nekoliko baletnih i opernih izvedbi, nadamo se da će iskustvo s greškama u ovoj produkciji biti iskorišteno za nove projekte.

Zlatko Vidačković

Vijenac 192

192 - 12. srpnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak