101 Reykjavik

101 Reykjavik, red. Baltasar Kormakur

Iako u svjetskim filmskim krugovima ni približno razvikana, utjecajna ili nagrađivana kao recentne kinematografije Danske, Irana ili Kine, islandska je kinematografija uistinu mali fenomen. I kad biste se jako potrudili ne biste pronašli podatke o velikim festivalskim uspjesima i nagradama kao niti zadivljujuće komercijalne uspjehe na kino blagajnama, no činjenica da ta izolirana otočka država u kojoj živi manje od tristo tisuća stanovnika godišnje snimi pet do šest filmova — dakle koliko i Hrvatska koja broji petnaest puta više stanovnika — i svako malo pojavljuje se na najznačajnijim filmskim festivalim u svijetu, izaziva poštovanje, divljenje i čuđenje. Tijekom devedesetih imali su Islanđani i međunarodnih uspjeha: redatelj Fridrik Thor Fridriksson 1991. godine svojim filmom Djeca prirode nominiran je za Oscara u kategoriji stranog filma, a isti je redatelj i 1995. godine za film Hladna groznica dobio odlične ocjene svjetske kritike. Na tek završenom međunarodnom filmskom festivalu u Puli upravo je islandski film 101 Reykjavik nagrađen Velikom zlatnom arenom kao najbolji europski film. Iako je bilo još nekoliko iznimnih ostvarenja (švedski Zajedno Lukasa Moodyssona, njemački Princeza i ratnik Toma Tykwera...) malo tko bi osporio odluku međunarodnog žirija u sastavu Annamarija Percavassi, Vinka Brešana, Uli Gaulke.

Scenarist i redatelj odličnog 101 Reykjavika popularni je islandski glumac Baltasar Kormakur koji je na ovogodišnjem Berlinskom filmskom festivalu predstavljen i kao buduća europska glumačka zvijezda u sklopu organizacije European Shooting Stars koja promovira mlade glumačke talente. Činjenica da film potpisuje mladi glumac i da mu je ovo redateljski prvenac — redateljski je zanat ispekao na kazališnim daskama — još i više čini gledatelja zadivljenim kvalitetom filma koji velikim hrvatskim talentima u svim elementima može održati predavanje. Baltasarov je film izuzetno zabavno, dopadljivo i šarmantno djelo koje imponira izvedbenom lakoćom: od sjajne i spontane glume, pitke režije i scenarističke razigranosti pa do produkcijski vrhunske zaokruženosti. Film govori o mladom besposličaru Hlynuru koji živi s majkom, nema nikakvih ambicija u životu i uživa u surfanju porno-stranicama na Internetu, noćnim provodima s djevojkom, pijančenju u lokalnim barovima i privatnim tulumima. Nemir u njegov ustajao život unosi španjolska učiteljica flamenka — Lola, koja se u njihov stan useljava kao podstanarka: nakon novogodišnjeg tuluma njih dvoje završavaju u krevetu, a Lola uskoro ustanovi trudnoću. Stvari postaju još kompliciranije kad Lola i Hlynarova majka započnu ozbiljnu lezbijsku vezu, odluče zajedno živjeti i brinuti se o Lolinu i njegovu djetetu.

U čitavom nizu sjajnih islandskih glumaca i glumica koje kamera jednostavno obožava jedino poznato ime je ono Španjolke Victorije Abril koja tumači Lolu. Njeno prisustvo u ovom filmu i nije tako neobično jer ima nešto specifično almodovarovski u njemu: od ekscentričnosti ljubavnog trokuta glavnih likova, opće seksualne i hedonističke razuzdanosti nekonvencionalnih likova, do općenito pomaknute atmosfere. Baltasar se vrlo spretno i bezbolno poigrava žanrovskim obrascima komedije, socijalne i ljubavne drame, uspijevajući nam približiti društvene navike jedne udaljene zemlje i izuzetno liberalan mentalitet njezinih stanovnika. Njegov je 101 Reykjavik zapravo vrlo islandski film no taj je lokalno obojeni specifikum itekako univerzalno privlačan pa u njemu mogu jednako uživati gledatelji bilo gdje u svijetu uključujući i Hrvatsku.

Stjepan Hundić