Zavodljivost mjesta

Seduction of Place Josepha Rykwerta prekrasno je napisana knjiga što plijeni uvjerljivom argumentacijom i provokativnim meditacijama o stvarnoj prirodi urbanog fenomena i predstavlja nezaobilazno i inspirativno štivo za svakog urbanoljupca

Iz tiska je nedavno izišla knjiga Seduction of Place Josepha Rykwerta, deseta u nizu njegovih ukoričenih uspješnica što se bave arhitektonsko-urbanističkim temama, koja je rezultat autorova četrdesetogodišnjeg izučavanja grada kao temeljnoga fenomena povijesti, sadašnjosti i budućnosti civilizacije.

Poznat kao jedan od najkontroverznijih živućih povjesničara arhitekture, zavidne akademske karijere na objema stranama Atlantika, Rykwert svoju sadašnju poziciju profesora emeritusa na Pensilvanijskom sveučilištu nadopunjuje dinamičnim rasporedom gostujućih predavanja na vodećim arhitektonskim učilištima širom svijeta. Autor je većeg broja knjiga prevedenih na više svjetskih jezika, među kojima treba posebno istaknuti The Idea of the Town (1963), On Adam's House in Paradise (1972), The First Moderns (1980) te višestruko nagrađivanu The Dancing Column (1996), o kojoj je Umberto Eco zapisao: »Možete li zamisliti nešto što je rigidnije i ograničenije u svojoj nepromjenjivosti i tuposti od stupa? A Rykwert ne samo da ih je pokrenuo, on je učinio da stupovi i progovore.«

Vještinu pisanja potvrđuje i najnovijom knjigom, koja u punom naslovu The Seduction of Place: The City in Twenty-First Century manirom vješta zavođenja krije šarmantnu opsjenu. Naime, autor se ne upušta u proricanje futurističkih arhitektonskih kretanja kao što naslov implicira, iako nudi sugestije za djelovanje u neposrednoj budućnosti, nego u kritičkom pregledu povijesnoga razvoja urbaniteta istražuje zamršene i višeznačne relacije čovjeka i njegove najsloženije tvorevine, uvjeren da su upravo u povijesti upisana pravila za igru što se zove gradogradnja.

Da bi spoznao zašto ljudi vole ili mrze gradove te da li su ovi ispunili ili promašili očekivanja svojih stanovnika, Rykwert poduzima uzbudljivo putovanje poviješću urbanizma od paradigmatskih začetaka na Srednjem istoku prije deset tisuća godina do suvremenih iskustava na primjerima Mexico Cityja — najveće svjetske metropole sa dvadeset milijuna stanovnika, Berlina — ponovno ujedinjena grada, New Delhija i Islamabada —novih prijestolnica što su prekrile starije gradove, Chandigarha, Canberre i Brasilije — grandioznih urbanističkih vizija 20. stoljeća, kao i skromnijih novoplaniranih američkih gradova poput Columbije u Marylandu, građene s namjerom da izbjegne endemične probleme moderne aglomeracije.

U povijesnom tour de forceu autor ne preskače nijednu ključnu dionicu važnu za razvoj i razumijevanje fenomena koji izučava — od antičkoga polisa preko renesansnog idealnog grada, američke utopijske komune ranoga 18. stoljeća i industrijskog grada 19. stoljeća do suvremene postindustrijske metropole. U istraživanja uključuje analize interdisciplinarnih teorija o gradu i društvu, koje grupira u dva suprotstavljena pristupa zasnovana na razlici povijesno-idealističkog i tržišno-pragmatičnog razumijevanja temeljnih silnica što presudno utječu na razvoj gradova.

Iako im ne niječe važnost, Rykwert ekonomskim i političkim snagama pretpostavlja potencijale pojedinca, odbacujući inerciju i malodušje te racionalno-kvantitativni pristup s uvjerenjem da je grad ponajprije djelo ljudske volje, snova i čežnji. Oblikovanje i obnova gradova stoga zahtijeva mnogo fleksibilnije principe, kadre prilagoditi se stalnim izazovima, promjenama i improvizacijama, koje su postale glavna obilježja suvremenih gradova. Uostalom, zbiljski, živi gradovi (mrtvi ne postoje, samo bivši), ispunjeni ljudima što proizvode i zarađuju, jedu i vode ljubav, rađaju se i umiru, nikada se neće približiti čistoći mitskoga Novog Jeruzalema. Zdravi i sretni gradovi uvijek će biti pomalo nesređeni, ali ispunjeni energijom, strašću i kreativnošću. Stoga fragmentarnost i kontradikcije suvremenih metropola po Rykwertovu mišljenju mogu biti poticajne vrijednosti što privlače njegove stanovnike. On nije skeptičan glede kaotičnih gradova, nego je protivnik onih što su izgubili dušu.

U središte istraživanja Rykwert postavlja tri zapadne metropole: London, Pariz i New York (osobito Manhattan), koji favorizira kao globalnu prijestolnicu. Istražujući njihovu povijest, probleme i rješenja koja nude, on analizira slike i stil, javni prostor i građevine, infrastrukturu i uličnu mrežu, vizualne kvalitete i energiju što pridonosi gradskoj privlačnosti. Baveći se podjednako i uspjesima i promašajima, sugerira načine kako sačuvati ili povratiti značenje mjesta i posebnosti što stvaraju karakter i dušu urbanog okoliša.

Seduction of Place Josepha Rykwerta prekrasno je napisana knjiga što plijeni uvjerljivom argumentacijom i provokativnim meditacijama o stvarnoj prirodi urbanog fenomena i predstavlja nezaobilazno i inspirativno štivo za svakog urbanoljupca.