Vijenac 187

Glazba

Premijera Tan Dunova Marca Pola

Vrhunska produkcija

Različitost, raznovrsnost, temeljna je estetska odrednica opere Marco Polo, zrcalo u kojemu se ogleda glazba svijeta, u kojem se ogledamo i mi sami

Premijera Tan Dunova Marca Pola

Vrhunska produkcija

Dvadeset i prvi Muzički biennale, koji se svake druge godine održava u Zagrebu i već punih četrdeset godina pod svoje okrilje stavlja brojna domaća i strana glazbena avangardna djela i njegove stvaraoce, te kroz brojne okrugle stolove progovara o emancipaciji nove glazbe, svečano je otvoren u petak 20. travnja u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu premijerom opere Marco Polo kineskoga skladatelja Tan Duna. U prepunom kazalištu, uz brojne goste Biennala i uglednike koji su dugogodišnjim radom zadužili međunarodni festival suvremene glazbe, uz njezina osnivača, skladatelja Milka Kelemena, našli su se i Antun Vujić, ministar kulture Republike Hrvatske, Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, izaslanik predsjednika Stjepana Mesića, kineski diplomati te brojni glazbeni umjetnici i ljubitelji nove glazbe, dok se za stajaće mjesto na balkonu borio velik broj onih koji do karata nisu mogli doći.

Pred tako ogromnim auditorijem koji je vjerojatno na otvorenje jubilarnog Biennala u tako velikom broju došao i zbog činjenice da je skladatelj Tan Dun ovogodišnji oskarovac za glazbu filma Tigar i zmaj, redatelj Krešimir Dolenčić i scenograf Hans Georg Schäfer uspjeli su dočarati fizičko, duhovno i glazbeno putovanje Marca Pola, što je publika nagradila aplauzom i ovacijama. Pod dirigentskim vodstvom maestra Igora Kuljerića u naslovnim su ulogama Marca Pola nastupili Thomas Young (Sjećanje) i Renata Pokupić (Biće). Ulogu Kublaj — kana otpjevao je Ivica Trubić, a Vodu Adela Golac — Rilović, dok su sjene Šeherezade/Mahlera/Kraljice, Shakespearea/Dantea, te Rustichella/Poa, dočarali Tamara Felbinger, Dalibor Hanzalek i Stjepan Franetović. Uz orkestar i ansambl zagrebačkoga HNK, pjevači i dirigent uspjeli su ostvariti vrlo dobru predstavu, koja će vjerojatno svoje mjesto naći u repertoaru ove sezone, dok su scenski pokret koji je osmislila Blaženka Kovač i kostimi Tončija Vladislavića sve prisutne poveli na spiritualno putovanje rijetko u domaćim opernim kućama. Vrlo dobra izvedba plod je dobre pripreme i suradnje svih segmenata opere koji su potrebni za ovakva glazbena događanja, čemu je potpomogla neobična i vrlo efektna glazba Tan Duna.

Kineski skladatelj Tan Dun rodio se 1957. godine u malom selu Si Mao u središnjem dijelu pokrajine Hunan. Još kao dječak bavio se prikupljanjem folklornih pjesama i glazbe iz šumanske kulture ruralne Kine, te je kao sedamnaestogodišnjak postao neka vrsta seoskog dirigenta. U dvadeset i trećoj Tan Dun piše prvu simfoniju Li Sao, a za gudački kvartet Feng Ya Song nagrađen je u Dresdenu Weberovom nagradom. Tan Dun jedan je od rijetkih kandidata koji se 1978. upisao na studij kompozicije Centralnog konzervatorija u Pekingu te je nakon dresdenske nagrade prihvaćen u širim umjetničkim krugovima u Kini. Bio je stipendist Kolumbijskog sveučilišta u New Yorku, najmlađi je skladatelj kojemu je uručena ugledna japanska nagrada Suntory, a 1998. za operu Marco Polo dobio je Grawemeyerovu nagradu za glazbu.

Pišući Marca Pola, operu u operi, Tan Dun govori kako je s Paulom Griffthisom (autor libreta) zamislio trostruko putovanje: tjelesno, duhovno i glazbeno. I dok je tjelesno putovanje priča o Marcu, putniku od Italije do Kine, duhovno je putovanje refleksija triju stanja ljudskog bića — prošlosti, sadašnjosti i budućnosti — iz čega proizlazi glazba, koja je vezana i za duhovno i za tjelesno. Kako je riječ o operi u operi, Tan Dun ističe da je prvi »čin« opere, Knjiga prostora i vremena, razvijen na vokalnim i instrumentalnim tradicijama opere Istoka, dok je drugi odsjek zasnovan na tradicijama opere Zapada, te spaja različite glazbene stilove, boje, jezike i instrumente.

Različitost, raznovrsnost, temeljna je estetska odrednica opere Marco Polo, zrcalo u kojemu se ogleda glazba svijeta, u kojem se ogledamo i mi sami.

Tamara Dagen

Vijenac 187

187 - 3. svibnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak