Vijenac 187

Ples

Međunarodni dan plesa, 29. travnja

U početku bijaše pokret

Svima koji se na bilo koji način bave plesom želim i dalje strpljivost, upornost i unutarnje zadovoljstvo, a onim ostalima da ih — podrže!

Međunarodni dan plesa, 29. travnja

U početku bijaše pokret

Svima koji se na bilo koji način bave plesom želim i dalje strpljivost, upornost i unutarnje zadovoljstvo, a onim ostalima da ih — podrže!

Veliki plesni reformator Jean-Georges Noverre u svojim razmišljanjima o plesnoj umjetnosti (Pisma, 1760) kaže da još nitko nije posumnjao u njezinu moć da govori srcu. Pradavno i suvremeno, izražavanje plesom i pokretom jedan je od rijetkih općih i svima razumljivih načina komunikacije. Ne priznavajući jezične ili bilo kakve druge barijere plesna nacija već dvadesetak godina slavi Noverrov rođendan kao Međunarodni dan plesa. Tom prigodom, 29. travnja, na inicijativu Dance Commitee ITI-a UNESCO netko od velikana plesne umjetnosti napiše poruku koja se čita u cijelom svijetu. Vrlo su lijepi i zanimljivi ti tekstovi slavnih plesača i koreografa, pripadnika različitih kultura, i variraju od poetskih misli i aforizama do društveno i kulturno angažiranih poruka.

Autor ovogodišnje Međunarodne poruke na europskim plesnim scenama vrlo je poznati američki koreograf William Forsythe. On (u prijevodu V. Barbir) kaže:

Kao da smo počeli hodati.

Kao da idemo toliko daleko

koliko dobra je zemlja.

Hrvatska se više puta, u javnosti manje-više nezapaženo, pokušavala pridružiti međunarodnom slavlju, ali tek od 1998. akcijom neformalne plesne grupe LLINKT! to postaje priznatim i prihvaćenim događanjem. Već treći put uz međunarodnu pročitana je i hrvatska poruka. Autorica joj je Milana Broš:

»Krajem 19. stoljeća veliki hrvatski kazališni reformator Stjepan Miletić pokušava u Zagrebu udomiti — prezrenu instituciju balet.

Nedavne 1936. trebalo se moje ime prvi put pojaviti na plakatu plesnog koncerta Mije Čorak, poslije u svijetu proslavljene Slavenske. Nastup je bio u Hrvatskom narodnom kazalištu. Za moga tatu stvar nije bila jednostavna, jer nikako nije mogao prihvatiti da se njegovo ime pojavi izmiješano s Teater Ksindlom. Tako sam do punoljetnosti nastupala pod pseudonimom.

Koliko su se vremena promijenila? Je li se društveni status plesa u Hrvatskoj promijenio? Uvjeti djelovanja? Školovanje?

Jedno je sigurno, rječnik se kretanja proširio, došle su nove ideje. Jedinstveni instrument — ljudsko tijelo, dobio je nove zadatke — govoriti o našim odnosima i osobnim frustracijama, o ljudskim nepravdama i gluposti društva, a ne samo o princezama i prinčevima. Prostori plesa nisu više samo kazališta, ali kazalište se sve više puni plesom. Granice između baleta i suvremenog plesa sve se više brišu. Plesno kazalište, fizički teatar, društveni plesovi, folklor pa i cirkus, rabe pokret, dakle ples u najširem smislu kao sredstvo umjetničkog izražavanja. I to je dobro! Zato zakopajmo stare netrpeljivosti i shvatimo da su i folklor i balet i suvremeni ples i svaki drugi ples samo različite manifestacije iste iskonske ljudske energije.

Svima koji se na bilo koji način bave plesom želim i dalje strpljivost, upornost i unutarnje zadovoljstvo, a onim ostalima da ih — podrže!«

Nedavno osnovani Plesni odbor Hrvatskog centra ITI-a uz pomoć Hrvatskog sabora kulture koji se uključio u akciju obilježavanja Dana plesa preko svojeg kolegija hrvatskih plesnih skupina potaknuo je niz plesnih događanja po cijeloj Hrvatskoj. Poruke su se čitale u kazalištima, na trgovima i u dvoranama u Virovitici, Čakovcu, Sisku, Karlovcu, Požegi, Rijeci, Karlovcu, Bedekovčini, Samoboru, Varaždinu, Puli.

I Zagreb je dakako cijeli dan plesao. Plesna grupa SC-a zaključila je da je grad velika plesna pozornica, labirint u kojem svakodnevnim pokretima osmišljavamo svoje uloge. U petak i subotu oni su izveli happening ZONA. the inner circle — u tramvaju i na tramvajskim stanicama zagrebačkog centra. Plesalo se i na Ribnjaku i u Dubravi i u Trešnji, a u ZKM-u su se na matineji predstavili budući, a navečer sadašnji zagrebački plesni profesionalci. U najmanju ruku bila je vrlo zanimljiva rijetkost doživjeti sve, trenutno aktivne zagrebačke grupe suvremenog plesa i toliko dobrih plesača na hrpi. U tom smislu osvještavanja potrebe i značenja zajedničkog djelovanja završila bih ovaj šturi prikaz s autoritetom i vjerom Maje Pliseckaje, autorice Međunarodne poruke iz 1996: U početku ne bijaše riječ, već pokret! Bijaše ples. U to sam uvjerena!

Maja Đurinović

Vijenac 187

187 - 3. svibnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak