Svestrani filolog

Svestrani filolog

Znanstveni skup o Ivanu Milčetiću, Varaždin-Malinska, 19-21. travnja 2001.

Ivan Milčetić rođen je u Milčetićima na otoku Krku 27. kolovoza 1853. Pučku školu polazio je dijelom u rodnome mjestu, a dijelom u Gologorici kraj Pazina, a gimnaziju na Rijeci. Iste godine kada je završio gimnazijsko školovanje, u Splitu je počela nastava na hrvatskom jeziku, te su prvi predavači bili Istranin Evgenij Kumičić i Krčanin Ivan Milčetić. Od 1874. studira slavistiku, najprije na zagrebačkom sveučilištu, potom na praškom, te od 1877. ponovo na zagrebačkom. Godine 1879. primljen je u učiteljsku službu. Prvu godinu proveo je na zagrebačkoj gimnaziji, a zatim do umirovljenja na varaždinskoj. Varaždin je grad gdje se oženio, stekao obitelj i novi zavičaj, te će u njemu — uz prekid 1886-92. — ostati do konca života. Umro je 26. listopada 1921. nakon duge i teške bolesti, izmučen dugogodišnjim gubitkom vida i sluha.

Bogat i svestran znanstvenički rad ostvario je uz iscrpljujuće nastavničke obveze. Teški radni uvjeti nisu ga obeshrabrili u njegovim stvaralačkim pothvatima te u povijesti hrvatske filologije ostaje zabilježen i po nekim prvenstvima: jedan je od začetnika hrvatske etnografije i glavni pokretač Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena (osobito je bio protiv ovako dugog i nezgrapnog naslova, ali u formalnim stvarima nije imao glavnu riječ). Zalagao se za osnivanje gradske knjižnice u Varaždinu (štoviše, u tu svrhu nudio je vlastitu knjižnicu kao zakladni knjižni fond), te je radio na osnutku »dramatskoga društva«. Sam izjavljuje da je jedan od rijetkih koji se kazalištem bavio »više nego diletantski« (u pismu V. Jagiću 26. kolovoza 1918). Uređivao je brojne časopise; osim već spomenutoga Zbornika, bio je dugogodišnjim urednikom Akademijine Građe za povijest književnosti hrvatske.

Teško je izdvojiti filološko područje u kojem se nije ostvario; bio je i književni kritičar i povjesničar, i dijalektolog i paleograf, i etnograf i promišljatelj jezičnoga normiranja.

Njegova svestranost bila je podlogom da se na skupu okupe ne samo suvremeni kroatisti već i stručnjaci srodnih struka.

Skup je održan 19-21. travnja u Varaždinu i u Malinskoj na Krku. Njime je nastavljen niz Hrvatski književni povjesničari, u čijem ostvarenju sudjeluju sva hrvatska sveučilišta, a glavnim su organizatorom i ove godine bili Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu. Nakon uvodnih događanja (predstavljanja Zbornika o Branku Vodniku i otkrivanja spomen-ploče na kući u kojoj je I. Milčetić proveo glavninu životnog vijeka), prva sjednica održana je u četvrtak 19. travnja u Varaždinu. Radni dio otvorilo je priopćenje Nine Aleksandrov-Pogačnik, a slijedila su priopćenja Anice Nazor, Nikice Kolumbića, Tihomila Maštrovića, Alojza Jembriha, Ernesta Fišera, Stipe Botice, Ružice Pšihistal, Antonije Zaradije Kiš i Ivana Zvonara.

Druge dvije sjednice održane su u hotelu Malin u Malinskoj. Miroslav Šicel govorio je o Milčetićevu vrednovanju književnosti 19. stoljeća, Josip Bratulić o Milčetićevu odnosu prema Gaju, Sanda Ham i Vlasta Rišner o njegovim pogledima na jezična zbivanja u 19. i početkom 20. st., Ines Srdoč-Konestra o boravku na Rijeci, Hrvojka Mihanović-Salopek, Gorana Doliner i Sanja Majer-Bobetko o njegovu prinosu muzikološkim temama, Sanja Vulić i Andreja Sapunar o etnografskim prinosima, Srećko Lipovčan o burnoj polemici sa suvremenikom Strohalom koja se razvila oko iščitavanja hrvatskih glagoljskih spomenika, Marinko Šišak o Milčetićevim političkim pogledima, Robert Bacalja o njegovu prinosu poznavanju pjesnika Miroslava Zanovića, a skup je završio priopćenjem Milorada Nikčevića i Antonije Blasina-Miseri.

Iako se propušteno ne da nadoknaditi, upravo završenim skupom barem je djelomice ispravljena nepravda prema velikom radniku i svestranom filologu koji je djelom i ponašanjem uvelike zadužio one koji su ga naslijedili.

Snježana Mostarkić