Sentimentalna američka priča

Olive Ann Burns, U hladu sasafrasa, Mozaik knjiga, Zagreb, 2000.

Nekako se općenito smatra da su američki umjetnici, ponajprije oni koji se bave filmom i književnošću, skloni svojim djelima prenositi određene moralne i društvene poruke. Ta je njihova sklonost moraliziranju ujedno i česti razlog zbog kojeg su ponekad manje cijenjeni i popularni u Europi nego u domovini. I prvi roman Olive Ann Burns po nekim svojim svojstvima upravo je takvo djelo s porukom. No, nije samo autoričino djelo o Cold Sassyju prava američka priča, i njezin bi se životopis, naime, mogao opisati kao takva priča.

Ovaj njezin prvi roman odmah nakon svog izdavanja doživio je veliki uspjeh i uskoro je uslijedila ekranizacija, u kojoj su sudjelovala i neka poznata filmska imena. U pripremi se našao i nastavak koji su izdavači i publika nestrpljivo očekivali. Ali baš kao i u romanu, izostao je tipični happy end. Prije no što je uspjela dovršiti Leaving Cold Sassy (Napuštajući Cold Sassy), Olive Ann Burns oboljela je od raka. Poduzetni američki izdavači ipak su našli načina da prema njezinim zamislima dovrše i taj drugi roman te se on našao u knjižarama 1994, četiri godine nakon autoričine smrti. Sa zakašnjenjem od petnaestak godina (u Sjedinjenim Državama prvenac Cold Sassy Tree objavljen je 1984) i hrvatsko čitateljstvo može svjedočiti tom rijetkom američkom književnom fenomenu. Već se na početku, sama po sebi, neizbježno nameće usporedba s Gradićem Peytonom Grace Metalious. No, taj su instant-uspjeh američke kućanice pedesetih ponajviše izazvali, za to doba, skandalozno izravni opisi spolnosti, a ne sama kvaliteta djela. No, Olive Ann Burns uspjela je iz neobično dojmljive perspektive mladih u sličnom takvu malom gradiću na uzbudljiv način opisati jedno, samo po sebi, prilično neskandalozno doba te dati kompleksnu viziju međuljudskih odnosa, koji su ujedno tipični za svako vrijeme, a opet jedinstveno uvjerljivi. U hladu sasafrasa ponajprije je, ipak, roman o odrastanju.

Što je sasafras

Glavni lik — četrnaestogodišnji dječak Will Tweedy, opisuje nam godinu u svojem životu. To je ujedno i razdoblje u kojem se događaju velike promjene — ponajprije njemu, ali i članovima njegove obitelji i drugim stanovnicima južnjačkog gradića. Svakome u nizu različitih likova — muških i ženskih, različite dobi, boje kože, podrijetla, zanimanja, svjetonazora i karaktera, Olive Ann Burns u romanu je dala prepoznatljivu pojavu, govor i karakteristike. Većina njih i njihovih međuodnosa doimlje se poput klišeiziranih prototipova, ali tako da gotovo vjerujemo da su i njihovi izvori. Svaki taj junak ima svoju sudbinu u koju se čitatelj neizbježno uživi te je doživi baš onako kakva ona već jest — tragično ili smiješno. Will Tweedy nam, pripovijedajući različite pojedinačne zgode, pokazuje kako su se u toj jednoj godini uspjela drastično promijeniti tradicionalna shvaćanja stanovnika o moralu, uspjehu, obitelji i napretku te tako zapravo pripovijeda istinsku sagu o nestajanju starog američkog juga i dolasku novoga modernog doba. Konačnu točku na i propasti dobrih starih vremena u romanu stanovnici stavljaju sami kada odluče promijeniti romantično ime svojeg gradića — Cold Sassy, u prikladnije Progressive City (Napredni Grad). Naslovom romana, pomalo nespretnu u hrvatskom prijevodu, naglašeno je upravo izvorno podrijetlo njegova imena — staro stablo sasafrasa, te tako roman ostaje jedini moderni svjedok tog prošlog vremena.

Podnošljiva poruka

Naposljetku treba, naravno, spomenuti i onaj neizbježan dio kojim nam autorica pokušava prenijeti neku svoju poruku. Međutim, Olive Ann Burns uspjela je iz njega izbjeći konačan i neizbježan zaključak prethodno opisanim događajima. Zaključna moralna poruka prema kojoj od Boga ne treba očekivati ništa materijalno, nego samo duhovnu pomoć i utjehu, izrazitog je kršćanskoga duha, ali ipak nije u rangu propovijedi koje nam pružaju neka novija moralistički nastrojena djela, pa čak zvuči i prilično razumno. I, najvažnije, ona nije i jedino, ili posljednje, što nam autorica želi reći svojim romanom. U hladu sasafrasa najviše je od svega, ipak, sentimentalna američka priča s pravom količinom duhovitih, tužnih, tragičnih, komičnih, djetinjastih i potpuno ozbiljnih dijelova, koju će izvrsno razumjeti i oni koji su američki jug vidjeli samo na televiziji.

Jelena Gluhak