Sax

Klub hrvatskih glazbenika Sax ili hrvatska klupska jazz-scena

Prezentacija jazza u prostorima može biti klupska ili koncertna. Razni lokali i klubovi bili su u širem smislu u povijesti jazza prva i jedina mjesta za izvođenje te glazbe, koja će tek mnogo kasnije ući u koncertne dvorane. U nas bilježimo oba tipa takvih prezentacija, no zanimljivo s obrnutim slijedom, jazz je u nas još iz vremena prije Drugoga svjetskog rata bio predstavljan prvenstveno u koncertnim, plesnim i kinodvoranama. Tek poslije niču omladinski klubovi, noćni lokali i na kraju i pojedini kafići koji uz druge sadržaje, jednom tjedno ili tek sporadično, svoje prostore ustupaju jazzu, nazivajući se nerijetko sasvim neprimjereno i jazz-klubovima. Takav naziv uz to ne bi valjalo nikako poistovjećivati s pojmom Jazz-klub, sinonimom za stručnu organizaciju koja se na ovaj ili onaj način nekomercijalno bavi jazz-glazbom i njezinim promicanjem. Slijedom toga nije u dogledno vrijeme za očekivati opstoj pravih jazz-klubova, budući da pojedine noćne lokale, omladinske klubove i kafiće s programima kakve danas nude ne možemo nazvati tim imenom. Napose ukoliko bismo ih željeli uspoređivati s jazz-klubovima u svijetu, programi kojih su isključivo u domeni jazza.

Kontinuitet i opremljenost

U tom kontekstu vrijedi izdvojiti Klub hrvatskih glazbenika Sax u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici, i to iz više razloga. Izuzmemo li samo ime kluba koje asocira na jazz i činjenicu da i taj prostor uz jazz nudi i neke druge sadržaje, te na taj način gubi prije spomenute značajke profiliranog kluba, ostaju barem tri jaka razloga da se taj prostor izdvoji iz konteksta ostalih. Prvi je svakako kontinuitet džezističkih zbivanja cijele sezone, drugi je prostranost i uređenost kluba, napose nakon uvođenja propisne ventilacije, prostora koji omogućuje nastupe gotovo svih vrsta jazz-sastava, od najmanjih formacija do big banda i treći, veoma važan, tehnička je opremljenost koja je u Saxu više negoli primjerena s odgovarajućim instrumentarijem i stručno vođenim razglasom. Za one koje to zanima tu je i dobro opremljen šank, pa čak i biljar koji će, istina, ponekad biti inkopatibilan sa zvukovima koji dolaze s pozornice.

A do sada se na toj pozornici izredao velik broj naših, pretežno malih jazz-sastava, tako da samo od početka ove godine bilježimo nastupe Zagrebačkog dixieland ansambla, Latin jazz-projecta Marija Igreca, sastava Folkestra, Kvarteta Darka Jurkovića Sensitive s vokalisticom Meri Trošelj, iz Rijeke grupe Damira Dičića s prijateljima, Jazz banda Argus iz Osijeka s vokalnom solisticom Dubravkom Perković-Brković i nekih drugih. U suradnji s Hrvatskom udrugom orkestralnih i komornih umjetnika HUOKU za svoje je programe u Saxu prostor dobio i Hrvatski jazz-klub, nažalost u ne baš najsretnijem terminu svakoga posljednjeg ponedjeljka u mjesecu, pa su u tom sklopu nastupili: Dixieland ansambl Hrvatskoga glazbenog zavoda, Toranj 77, duo gitara Darko Jurković — Joe Pandur, trio Ivana Kapeca i Varaždin jazz band s gostom, istaknutim zagrebačkim saksofonistom Sašom Nestorovićem. U Saxu su održane i promocije diskova ansambla Swing Again i Zagrebačkog jazz portreta, koji je u tom klubu obilježio i desetu obljetnicu, te projekt nazvan Ten Years Ago, kojim su četvorica istaknutih zagrebačkih saksofonista: Željko Kovačević, Mirko Kadoić, Arsen Ereš i Marin Margitić, uz ritam sekciju u sastavu: Zlatko Dvoržak, glasovir, Mladen Baraković, kontrabas i Salih Sadiković te gost iz Ljubljane Drago Gajo bubnjevi, obilježili desetu obljetnicu smrti našeg legendarnog i prerano umrlog multiinstrumentalista Miroslava Sedaka-Benčića. Bilo je i bit će u Saxu zacijelo još mnogo jazza, a veseli napose sve veći broj mladih posjetitelja.

Raduje također činjenica da i u drugim središtima Hrvatske postoje prostori u kojima se redovito tjedno ili barem povremeno svira jazz. To su primjerice Koktel-bar u Osijeku, u kojem redovito nastupa Jazz band Argus, Crna gora u Koprivnici s domicilnim sastavom Varaždinskim jazz bandom, Komorna scena Rogoz u Varaždinu s gostovanjem raznih grupa, Stara ura u Splitu sličnog povremenog ugošćavanja džezista, Guvernerova palača i Neboder u Rijeci, a tu vrijedi spomenuti i zagrebački KSET sa svojom alternativnom scenom improvizirane glazbe i suvremenog jazza, koji se poput spomenutih također bori s temeljnim financijskim problemima.

U očekivanju profiliranoga kluba

Klupska jazz-događanja imaju posebnu draž, napose kad su u funkciji jam-sessiona, pa ipak se ne bih mogao složiti s porukom jedne mlade, u jazzu još očito ne dovoljno potkovane izvjestiteljice, koju u Saxu rijetko ili nikako ne viđamo, odaslanom u jednom tiražnom zagrebačkom dnevniku, kako je atmosfera jednog razvikanog zagrebačkog jazz & entertaiment kluba garnirana gustim dimom cigareta, nekim drugim mirisima te zveketom čaša, žamorom publike i pištanjem aparata za kavu, jedino i neponovljivo ozračje za prezentaciju jazza. Spomenuta poruka uz to što nije točna, može primjerice i dezinformirati dio neobavještena općinstva. A legendarni se Benny Goodman još daleke 1938. godine toliko borio (i izborio!) da jazz iz tadašnje pomalo odiozne klupske perspektive prosječnog američkog slušatelja odvede na koncertni podij, konkretno na podij čuvenoga njujorškog Carnegie Halla, otvorivši na taj način do tada strogo za klasičnu glazbu rezerviran prostor i nizu drugih istaknutih interpreta jazza.

Zaključak bi bio da i klupsko i koncertno predstavljanje jazz-glazbe valja na odgovarajući način vrednovati, pa u tom smislu domaću klupsku scenu ne bi u ovom trenutku trebalo zbog programa šarenih bombona, ili džezističke neprofiliranosti, odveć osuđivati. Postoje za nju, kakva je danas, i subjektivni i objektivni razlozi, no nadamo se da će i u nas kad-tad doći do pojave profiliranog jazz-kluba, ako ne drugdje, a ono barem u jedinom našem gradu s više od milijun stanovnika.