Požeško-slavonska županija

Požeško-slavonska županija

Požeško-slavonska županija ima dva ogranka Matice hrvatske: u Požegi i Pakracu.

Matica hrvatska u Pakracu

Pakrac se u pisanim dokumentima kao grad spominje prvi put 1237. godine. Od 1964. do 1971, pak, dok je u njemu djelovao Ogranak Matice hrvatske, bio je jedno od najjačih kulturnoumjetničkih središta toga dijela Hrvatske. Gašenjem Ogranka 1971. započinje kulturno i duhovno zaostajanje grada, a tu se već od početka osamdesetih pripremao scenarij za buduću agresiju na Hrvatsku. Mržnja prema svemu što je hrvatsko pokazala se u punoj snazi uoči i tijekom Domovinskog rata — rušenjem i ubijanjem. No usprkos velikim ljudskim žrtvama i razaranjima, Pakrac je ostao neosvojiva tvrđava u obrani Hrvatske.

Nakon obnoviteljske skupštine u travnju 1992. godine u Zagrebu, iduće je godine održana godišnja skupština u Pakracu, na kojoj je prihvaćen program djelovanja prilagođen općim uvjetima života toga kraja. Nastojalo se, poput kakvu kulturnom feniksu, gradu udahnuti potisnute i zaboravljene sadržaje koje je taj grad nekoć imao. Tako se u travnju 1994. započelo s izložbom ratnih fotografija Tonija Hnojčika; a gostovali su tu i raznorazni poznati slikari i književnici, akademici Slavko Mihalić i Nikola Batušić, potom zvijezde s domaće estrade poput Radojke Šverko i Tereze Kesovije, kao i čuveni tenor Krunoslav Cigoj, maestro Stjepan Mihaljinec i mnogi drugi. Većina priredaba odvijala se u jedinome prikladnome prostoru u gradu — predvorju Osnovne škole braće Radića. U srpnju 1995. održana je, u nazočnosti vodećih hrvatskih književnika i zalaganjem počasnoga građanina Veljka Barbijerija književna večer kojom je započelo Pakračko ljeto, kulturna manifestacija koja uistinu nailazi na veliki odaziv i među mladima i među starima.

Teška vremena

Mnogi Matičini članovi dokazali su da se može djelovati i u teškim vremenima — akademski slikar Matija Grgurević, slikar naivac Vlado Paurić, slikari Dionizije Šebetovski i Dragica Kobetić, primjerice, a u svojim su knjigama Antun Erjavec i Viktor Tica pridonijeli širenju istine o stradanjima pakračkoga kraja. Njihova djela dokazala su neuništivost hrvatskoga duha na tim prostorima.

Članovi Ogranka Matice hrvatske u Pakracu, na čelu s predsjednikom Antunom Barićem, osobito pak članovi Mješovitog pjevačkog zbora Matice hrvatske Pakrac, često su sudjelovali u obilježavanju Dana grada Pakraca i Lipika te obljetnice akcije Bljesak.

Ovaj Matičin ogranak zadao si je mnoštvo zadaća i ciljeva, pa i danas, u nešto težim vremenima za ovaj Ogranak, nastojat će ih se pridržavati. Pokušat će se, naime, malim i skromnim sredstvima učiniti što više, jer treba misliti na mlade naraštaje tako da im se oblikuju zanimljivi programi te ih se i na taj način potiče na njegovanje kulturne baštine zavičaja.

Toj su svrsi svakako poslužila i dva vrijedna Matičina izdanja: zbirka tekstova pjevanih narodnih pjesama Prekopakra selo od davnina, sakupljača Andrije Širca, te Prsten na dnu mora (o Velikoj gospi) Viktora Tice.

Šircova vrijedna i zanimljiva zbirka obuhvaća poskočice, koračnice, pjesme te deseteračke dvostihove, a na kraju knjige dana je i zbirka notnih zapisa Miroslave Hadžihusejnović — Valašek. To je djelo spomenik ljudi i vremena, čuvar prošlosti i tradicije, i upravo je ta kulturna posebitost očuvala hrvatski identitet toga prostora. Ujedno je to i prva knjiga koju je objavila Matica hrvatska u Pakracu, i to uz financijsku potporu Ministarstva kulture.

Uskoro bi trebala biti predstavljena knjiga starih razglednica i fotografija Pakraca, koje bi same po sebi bile najbolji promotori bogate pakračke povijesti, a govorile bi o lijepim zgradama, ulicama, ali i njegovim ljudima. Sakupljena građa uglavnom se odnosi na razglednice iz prve polovice 20. stoljeća. Tom bi se monografijom nastojalo pridonijeti očuvanju slike Pakraca kojeg više nema i čiji se samo manji dio negdašnjeg izgleda uspio sačuvati.

Matica hrvatska u Požegi

Matica hrvatska duboko je utkana u društveno biće Požege i požeškoga kraja. Može se reći da u Požegi djeluje više od sto i dvadeset godina. Prema vjerodostojnim podacima iz 1874. vidljivo je kako su mnogi ugledni Požežani, koji su u to vrijeme živjeli u Zagrebu, bili članovi Matice hrvatske (Josip Eugen Tomić, Armin Pavić). U to vrijeme u Matici u Požegi djeluju i surađuju Franjo Ciraki, Antun Mazek itd.

Rad ogranka Matice hrvatske u Požegi obnovljen je 1961. i traje do kraja 1971. Između 1961. i 1972. požeška Matica tiskala je pet brojeva »Požeškog zbornika« i četiri broja povremenika »Hrvatska pokrajina«. Priređivala je i književne večeri, znanstvene sastanke i izložbe. Početkom 1972. naredbom onovremenih vlasti rad joj je zabranjen (prema zabilješkama Ž. Muljevića uz njegovu knjigu Orljava neka iz nekada rijeka, MH Požega, Požega 1999).

Godina 1990. kao vremenska odrednica novije hrvatske povijesti zabilježena je i u požeškom ogranku Matice hrvatske. Obnoviteljska skupština Ogranka održana je 7. listopada 1990. i do danas, kad joj je predsjednik prof. Pavao Bucić, ova Matica ostavlja duboke tragove svoga djelovanja. Djelovanje joj se odvija u tri smjera: nakladnička djelatnost, predstavljanja knjiga i predavanja te ostale društvene aktivnosti.

Nakladništvo

Na području nakladništva Matica hrvatska u Požegi tiskala je desetak naslova. Tu su zbirke pjesama Tina Kolumbića Panonsko more (1991) i Blaženke Maras-Čulina Grad (1993). Potkraj 1994. godine objavljen je pretisak velike povijesne monografije Julija Kempfa Požega — zemljopisne bilješke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. Grada Požege i Požeške županije. U jesen 1995. u sunakladništvu s Povijesnim arhivom iz Osijeka objavljen je prvi put hrvatski prijevod putopisa M. Pillera i L. Mitterpachera Putovanje po Požeškoj županiji u Slavoniji 1782. godine. Početkom 1996. prvi je put tiskana knjiga memoarskih zapisa Julija Kempfa pod naslovom Moja požeška sjećanja. U istoj godini tiskani su i pretisci knjižice Julija Kempfa 1000 riječi mladom đačetu iz hrvatske povijesti iz 1914. i zbirka pjesama požeških gimnazijalaca iz 1994. pod naslovom Lirika požeške mladosti. Matica hrvatska u Požegi također je 1996. bila sunakladnik Nakladnom zavodu Matice hrvatske u Zagrebu pri objavljivanju trećeg izdanja Skitnji Matka Peića. U ljetu 1998. objavljena je knjiga zapisa iz Domovinskog rata, dnevnička proza Mate Nosića pod naslovom Iz dnevnika rojnog, a 1999. godine tiskana je knjiga sjećanja iz stare Požege Požeški mozaik Požežanina Ivice Vidmara te zbirka pjesama Željka Muljevića Orljava neka iz nekada rijeka. Sve su te knjige i svečano predstavljene požeškoj i široj čitalačkoj publici te čine znatan prinos Zavičajnoj zbirci u Gradskoj knjižnici i čitaonici, čiji je rad tijekom povijesti, a i danas, usko povezan s djelovanjem požeške Matice hrvatske. Iz navedenih naslova vidljiva je briga Matice hrvatske o njegovanju povijesne baštine požeškoga kraja te usporedno s tim i poticaj suvremenom književnom stvaralaštvu.

Za uspješno djelovanje u nakladništvu, požeški ogranak Matice hrvatske dobio je 1996. Veliku srebrnu povelju od Središnjice Matice hrvatske u Zagrebu, a 1997. Kolektivnu nagradu grada Požege za uspješno djelovanje od obnavljanja rada 1990. do 1997. godine.

Kao rezultat plodnoga kulturnog djelovanja požeškog ogranka Matice hrvatske u navedenom razdoblju održano je šezdesetak predstavljanja brojnih knjiga, važnih kulturnih zbivanja, predavanja i izložaba, što govori o intenzivnoj i stalnoj kulturnoj aktivnosti. Osim predstavljanja navedenih vlastitih izdanja, predstavljena su i ona ostalih ogranaka i Središnjice Matice hrvatske, te mnoge knjige drugih izdavača važne za hrvatsku kulturu, znanost i umjetnost. U posljednje vrijeme Matica hrvatska u Požegi promovirala je tri knjige Ante Simonića Tragovima znanja u budućnost, Znanost — najveća avantura i izazov ljudskog roda i Civilizacijske razmeđe znanja. Osim samog autora, o knjigama su govorili i dr. Vladimir Strugar, ministar prosvjete i sporta Republike Hrvatske, dr. Mirna Flogl i akademik Nenad Trinastić. Posljednje u dugom nizu predstavljanja bilo je predstavljanje knjige Ljubav za Hrvatsku Požežanina Matka Peića, na kojemu je govorio akademik Dubravko Jelčić i Slavica Toman, profesorica hrvatskog jezika i književnosti u požeškoj Gimnaziji. Većina spomenutih predstavljanja i predavanja održana su u suradnji i u prostorima Županijske vijećnice, Gradske knjižnice i čitaonice, Gimnazije u Požegi, u Požeškoj biskupiji ili u suradnji s Gradskim muzejom u Požegi te, naravno, u suradnji s drugim ograncima Matice hrvatske. Takav primjer je i uspješno predstavljanje knjige Povijesna i kulturna baština Voćina u prostorima biskupskoga dvora, koju je izdala Matica hrvatska iz Slatine, uz izložbu o povijesti, rušenjima i planovima za obnovu voćinske crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Gradskom muzeju. Sve to upućuje na kohezijsku ulogu Matice hrvatske na društvenom i kulturnom planu u sredinama kakva je i požeška, a daje i jasne naznake o još jednoj dimenziji njezine svrhe i smisla njezina postojanja u novonastalim društvenim okolnostima.

Osim navedenih aktivnosti, nizale su se i druge vrijedne akcije koje su obilježile proteklo razdoblje. U pet dana Matica hrvatska skupila je 7.500 potpisa za uhićene Virovitičane 1991, aktivno se uključila u prosvjede protiv odlaganja nuklearnog otpada na Papuku, pripremala tribine i rasprave o vraćanju povijesnoga imena svome gradu Požegi, aktivno i presudno utjecala na promjene imena ulica. Na povijesnom mjestu borbe za oslobođenje Požege od Turaka, Sokolovcu, odmah ponad grada, Matica je 1993. podigla 12 metara visok Domovinski križ u znak sjećanja i zahvalnosti svima poginulima za Hrvatsku od prvoga spomena imena do danas. Zaslužnim Požežanima Matica hrvatska postavila je spomen-ploče (Josipu Eugenu Tomiću, Vilmi Nožinić), podigla i obnovila poklonce sv. Jeleni i sv. Ani, Gospinu špilju, postavila 50 kg masivno fra Lukino zvono. Također je reanimirala brojne i bogate tradicijske elemente Požege, koja je i zbog njih u prošlosti dobila laskav naziv Slavonske Atene.

Požeški ogranak Matice hrvatske suorganizira i sudjeluje na znanstvenim skupovima (Isusovci i Požega, Fra Luka Ibrišimović i njegovo doba), potiče izdavanje poštanskih maraka posvećenih tristotoj obljetnici smrti fra Luke Ibrišimovića, tristotoj obljetnici rođenja Antuna Kanižlića i tristotoj obljetnici osnutka Gimnazije u Požegi (poštanske marke tiskane 13. lipnja 1998, 21. lipnja 1999. i 15. listopada 1999), svojim izdanjima nagrađuje najuspješnije učenike na njihovim natjecanjima i smotrama, predlaže Gradskom vijeću da prihvati 12. ožujka za Dan grada.

Kako dalje?

Značenje i uspjesi Matičina dosadašnjega djelovanja te važnost te udruge za društvenu sredinu, određuje njezin put u budućnosti. Prema usvojenu planu za rad u 2001. nastavit će se briga oko izdavačke djelatnosti — tiskanja knjiga, publikacija, pretisaka. U tom će se smislu pokušati obnoviti i godišnje pojavljivanje zbornika radova, čija bi osnovna svrha bila omogućiti osvrte na sve segmente društvenog, gospodarskog, umjetničkog, znanstvenog i vjerskog života, prije svega Požege i Požeštine.

Uz redovito organiziranje predstavljanja knjiga i predavanja, od ove godine nastojat će se pokrenuti i manifestacija Cesarićevi dani, pri čemu se očekuje suradnja i pomoć Središnjice Matice hrvatske, Ministarstva kulture, Saborskog odbora za naobrazbu i kulturu, Društva hrvatskih književnika i drugih ogranaka koji već njeguju slične manifestacije. Požeška Matica nada se kako bi ta manifestacija mogla postati tradicionalna i jedan od budućih znakova grada Požege u kulturnom životu Republike Hrvatske. Od predviđenih projekata tu su i nastojanja oko izdavanja CD-a s opsežnim prikazom grada Požege i s naglaskom na njezin kulturnopovijesni identitet kao svojevrstan suvremeni suvenir.

Pripremila Katarina Marić