Osjećaj za mjeru

Osjećaj za mjeru

Zvonimir Brkan rođen je 1920. u Tinju. Zajedno s bratom Antom pripada među najvažnije hrvatske fotografe. Fotografijom se bavi od 1948. Bio je bankovni službenik.

Fotoklubu Zagreb pristupio je 1953. Bio je počasni član Fotokluba Split od godine 1964. Od 1959. član je ULUPUH-a. Također je bio član Hrvatskog društva likovnih umjetnosti u Zadru. Godine 1961. Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu počasno zvanje majstora fotografije. Iste godine dobiva i počasno zvanje AFIAP (Artist FIAP) međunarodne federacije fotografske umjetnosti. Ista mu federacija šest godina poslije (1967) dodjeljuje i počasno zvanje EFIAP (Excellence FIAP).

Godine 1956, zajedno s bratom Antom, objavljuje knjigu Braća Brkan. Narodni muzej u Zadru također objavljuje godine 1979. knjigu pod naslovom Braća Brkan, fotografije.

Svoje radove izlaže na izložbama fotografije od 1953. Izlagao je na oko 230 izložbi fotografije diljem svijeta te na oko 60 izložbi u zemlji, pri čemu osvaja četrdesetak različitih nagrada i priznanja. Održao je devet samostalnih izložbi fotografije u Zagrebu, Zadru, Šibeniku i Splitu. Zvonimir Brkan, zajedno s bratom Antom, utemeljitelj je u svijetu poznate i priznate međunarodne izložbe fotografije Čovjek i more u njezinu kontinuiranu trajanju od pedesetih pa do sedamdesetih godina. Umro je 1979. u Zadru.

Vladko Lozić

I kao što sam se u prošlom prilogu, na kraju teksta o Anti Brkanu, prisjetio riječi Jure Kaštelana iz knjige Braća Brkan — fotografije, prilika je da tekst o Zvonimiru započnem nastavkom: »To je stvarnost čuda. I zvuka. I dodira suprotnih svjetova... nad ovom Dalmacijom razlijeva se simfonija nevidljivih zvona. Svečanost brodova, kamena, čistog vjetra i duboke patnje.«

Oda je to velikom djelu, golemom, bogatom, iznimnom. Bogatstvo tog djela zaista je neizmjeran raspon autorovih susreta sa životom. Više od tri desetljeća gradio je Zvonimir Brkan svojim umjetničkim i spoznajnim potencijalima svoj odnos prema životu, a u svakom pojedinačnom susretu nadograđivao ga i produbljivao. Svi ti susreti, zapažanja, odabiranja, te lijepe niti koje povezuju njegov objektiv s osobama i predmetima, doživjeli su u tami njegova atelijera svoje oživotvorenje, iz kojeg će izrasti veliki autor, fotografski umjetnik.

Dovoljno je zaviriti u zbirku, prolistati knjige i kataloge izložbi i jednostavno prepoznati sav njegov golem umjetnički i kreativni potencijal, shvatiti koliko je iskustva i truda ugrađeno u te vizualne poruke, a sve one odišu i nose pečat iskusna znalca i majstora. Prisutno je tu strpljenje, znanje, osjećaj za mjeru, duboko poštovanje prema poslu proizašlo iz isto tako duboke ljubavi.

Danas odajemo iskrenu zahvalnost braći Brkan, ali i gradu Zadru, koji je otkupom uspio zaštititi najveći dio njihova opusa. Nije to samo pristojna gesta, nego čin u kojem prepoznajemo otkrivanje i čuvanje trajnih vrijednosti autora koji su svojim dokumentima ovaj grad posebno kulturno obogatili. Svi ti snimci spomenik su ljudskom dostojanstvu, nastalu u mraku tamne komore, tamo u Zadru, u djedovskoj kući u Varoškoj ulici broj 5.

Zdenko Kuzmić