Hladni tuš

Ležim u kadi i razmišljam kada će napokon gospodin Bill Gates ili neki pametan Japanac izumiti vodootporni laptop kako bih svoje kolumne mogao pisati u vodi bez strepnje da će mi se pokvariti računalo. I gospodin George Bernard Shaw pisao je u kadi, no njegov pisaći stroj nije bio tako osjetljiv na vlagu kako što su ove suvremene elektronske igračke.

Već sam na suhom i prije nego što zaboravim, brzo pišem ono što mi je palo na um u kadi. Naime, želio bih zahvaliti poznatoj češkoj glumici Helenki Rsžičkovoj, koja nije samo glumica nego i gatara, proročica budućnosti iz taloga kave, a dijeli i vrijedne medicinske savjete. Prije nekoliko godina rekla mi je da je moj element voda i da se trebam što češće kupati i plivati, i to u hladnoj vodi.

Kad sam bio dijete i poslije, u izviđačima, odrasli su me uvjeravali u pozitivno djelovanje hladne vode na moju tjelesnu kondiciju. Kao svaki normalan smrtnik ipak sam je uglavnom izbjegavao zato što mi je bila neugodna. Poslušao sam tek Helenkin mudar savjet i moram reći da mi hladna voda sada godi. Uostalom, služim se trikom koji ću vam odati. Najprije se, dakako, istuširam što toplijom vodom. Kad pocrvenim poput praščića, zaželim se da me poliju hladnom vodom poput užarena kamena u finskoj sauni. Pokušate li, vidjet ćete da ćete se i vi tako osjećati. Tada otvorite slavinu s hladnom vodom.

O ugodnoj toplini koja će vas tada obuzeti piše i u medicinskim priručnicima. Bez obzira na temperaturu okoline, svaku kupku trebate završiti kratkim tuširanjem hladnom ili još bolje ledenom vodom. Bit će vam fino.

Pa ne znam...

Unatoč svim priručnicima i savjetima, prvi je ledeni dodir uvijek šokantan. No za mene je hladni tuš postao načelo u životu — tako, naime, uvježbavam snagu volje.

Prevela Dagmar Ruljančić