Hard-bop i be-bop

Hard-bop i be-bop

Alvin Queen Quintet, I'm Back, Nilva Records CD NQ 3421

Stil jazza hard-bop modernizirana je verzija be-bopa, koja u posljednjih petnaestak godina doživljava još moderniju inačicu nazvanu neo-bop. Tradicija je to koje se srećom drži i danas niz crnačkih džezista mainstreama i škole etikete Blue Note, zadržavajući pritom važnu karakterističnu zvukovnost zadanog instrumentarija, utemeljena još tijekom četrdesetih godina s trubom, alt ili tenor-saksofonom, koji u načelu donose unisono svirane teme, te glasovirom, kontrabasom i bubnjevima. Na toj se stilskoj crti nalaze i članovi kvinteta i nama dobro poznata američkog bubnjara Alvina Queena koji pretežito živi u Švicarskoj, u Ženevi, gdje je i sjedište njegove diskografske produkcije Nilva Records. Ta je etiketa do sada objavila već nekoliko izdanja pod Queenovim imenom, među kojima bilježimo i ovaj s naslovom I'm Back, ostvaren s međunarodnim kvintetom u Kanadi.

Taj je disk zanimljiv i programski, budući da i u kontekstu mainstream jazza posjeduje autorski pristup s deset originalnih skladbi leadera Alvina Queena i muzičkog direktora kvinteta, kontrabasista Freda Huntera, te njegove supruge Beverly, talijanskog trubača Fabija Morgere, te samo s jednim jazz-standardom. Hunter je autor svježih originala: The Queen je posvećen leaderu Alvinu Queenu, Sketch A i Needed Space nastavak su stilskih zasada legendarnog Arta Blakeya i njegova sastava The Jazz Mesengers, dok je Slammin' u programu nužan funk-blues sa solom tenor-saksofonista Armandoua Dialla. Sve se izvedbe odlikuju vrlo dobrim solima i swingom u raznim tempima. Skladba Alvina Queena Much Elvin and Max posvećena je Elvinu Jonesu i Maxu Roachu, dok Remo's Swift Heads autoru služi za demonstraciju tehnike sviranja metlicama na malom bubnju u stilu pedesetih i šezdesetih godina, a posvećena je kalifornijskoj kompaniji Remo Drum. U tom je kontekstu i kraća Queenova povijesna bubnjarska reminiscencija nazvana Evolution of the Drum.

Moderna melodija Steppin' Fabija Morgere izvedena je u ritmu bossanove sa solima autora i saksofonista Amadoua Diallia, dok drugi original talijanskog trubača i skladatelja Kurt & John pokazuje autorovu izrazitu stilsku pripadnost hard-bop jazzu. Dvije balade, Beloved Beverly Hunter i My Romance Rodgersa i Harta u aranžmanima su Hunterove supruge s predviđenim solima tenor-saksofona.

Vrijednost ovog diska valja ponajprije potražiti u dobrim interpretacijama svih članova kvinteta: bubnjara Alvina Queena, trubača i krilničara Fabija Morgere, tenor-saksofonista Amadoua Dialla, pijanista Jamesa Wiedmana i kontrabasista Freda Huntera, te što u ovom jazz-trenutku nije manje važno, u njihovu njegovanju tradicije be-bop i hard-bop jazza.

Mladen Mazur