Vijenac 187

Arhitektura

Interijer frizerskog salona BBK, Vlaška 99, Zagreb

Dojmljiva lakoća prostora

Autor Vesna Mikić, Arhitektonski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, suradnici Zorana Protić, Ivana Knez, Zdravko Ajduković, fotografija Damir Fabijanić

Interijer frizerskog salona BBK, Vlaška 99, Zagreb

Dojmljiva lakoća prostora

Autor Vesna Mikić, Arhitektonski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, suradnici Zorana Protić, Ivana Knez, Zdravko Ajduković, fotografija Damir Fabijanić

Suvremeni koncept frizerskog salona pretpostavlja kreativno osmišljavanje nesputanog inteligentnog radnog prostora u kojemu se gotovo ništa ne skriva i koji po samoj prirodi stvari teži čišćenju od svega suvišnog. Takav pristup uključuje oblikovanje koje počiva na estetici prirodnih odlika gradbenog materijala i njegovih obrada.

Zahvaljujući snažnim odmacima od tradicionalne salonske tipologije koja je pratila frizerske postupke uljepšavanja nestala su nekadašnja teška, patetična i predizajnirana interijerska rješenja.

Današnji frizerski tretman okrenut je kreativnim postupcima unutar suvremenoga senzibiliteta umjetničkog izražavanja. Povezan je s uzavrelim strujanjima i suvremenim shvaćanjima područja vizualnih primijenjenih umjetnosti.

Prema tome, riječ je o frizerskom atelijeru, o radom prostoru namijenjenu kreativnim aktivnostima. To su dakle temeljne odrednice za promišljanje njegovog uobličenja.

Osvajanje interijerom

Arhitektica Vesna Mikić savršeno je svjesna svih spomenutih kulturoloških mijena kao i suvremenog stila života. Ona promiče oblikovanje frizerskog atelijera u red visokozahtjevnih kreativnih izazova i tu ostvaruje zavidne zanatske i umjetničke rezultate.

Njezin nas interijer osvaja začudnom snagom znalački osmišljene, kazao bih, pametne jednostavnosti protkane diskretnim tragovima klasičnog u suvremenom. Ta finoća svakako je vezana i uz njezinu znanstvenu preokupaciju, posebice uz njezinu sjajnu disertaciju. Svi njezini radovi dokazuju važnost utjecaja i znanstvenih dosega na arhitektonski kreativni potencijal, što je posve razumljivo s obzirom na složenost projektantskoga procesa.

U ovom radu autorica svoju jednoprostornu osnovnu koncepciju vješto pretapa u višedijelnu sadržajnu strukturu uvođenjem sofisticirane geometrije paravanskih poteza i korištenjem konfiguracijom izvorne prostorne situacije. Posebice je dojmljiva lakoća kojom ona rješava probleme prostorne organizacije, a to se nastavlja u provedbi oblikovanja kao i pri savladavanju tehničkih i tehnoloških zahtjeva.

Pomno osmišljenim vrlo atraktivnim vizurama autorica režira kretanje prostorom i pristup pojedinim sadržajnim segmentima u slijedu frizerskog radnog procesa.

Mnogoznačni svijet njezine autorske snage dobrim se dijelom oslanja na dosljednost u provođenju stroge redukcije oblikovnih elemenata i ozbiljne suzdržanosti pri izboru materijala i određivanju njihove finalne obrade kao i kolorističkih svojstava. Sve to pripada strategiji da se dosegne modernistička jednostavnost linija i ploha ta smirenost kolorističkih impresija.

Otvorenost prema ulici

Odabrani materijali svojim izvornim svojstvima neposredno sudjeluju u procesu oblikovanja. Njihovo isticanje štiti primjena posve jednostavnih ugradbenih sustava i minimalističko artikuliranje arhitektonskih detalja. Neprestano je prisutno radikalno čišćenje od svega suvišnog.

Transparentnost velike plohe izloga dopušta nesmetano obostrano prožimanje na relaciji vanjskog i unutarnjeg prostora. Ostvarena je iskrena otvorenost prema ulici. Utemeljena transparentnost ukida se paravanskim potezima od pjeskarenoga stakla, ali tek djelomično, samo na mjestima koje teže nepokazivanju, no ne i skrivanju. To su mjesta stanovite vizualne neodređenosti, zapravo tek samo zasjenjena.

Problem odmaka početka radne linije od plohe izloga riješen je primjenom zanimljiva načina cezuriranja. Ono je ostvareno markiranjem vertikalne trake početnoga dijela zida strukturiranjem gole betonske površine grubim iskucavanjem. Stvorenoj oprečnosti između grubo strukturirane i u nastavku glatko žbukane bijele zidne površine pridodana je još i dematerijalizirajuća horizontalna traka zrcala duž cijeloga radnog poteza. Nju prati kontinuirani uzdužni odmak spuštena stropa. On tvori stropni usjek u koji je instaliran intenzivni svjetlosni zastor.

Bjelina i toplina

Dominantnoj bjelini zidnih i stropnih ploha suprotstavljaju se topli tonaliteti poprečno položenih traka drvene podne obloge. Njihov odsjaj zagrijava i inače hladne pjeskarene plohe sustava staklenih paravana. Podne površine preostaloga pozadinskog prostora, namijenjena pratećim funkcijama, ugašene su tamnim tonom linoleuma.

Dinamiku poprečnih paravanskih prostornih rezova umiruje u podstropnoj zoni rezolutan uzdužni potez debele ventilacijske cijevi od poliranog aluminija. Ona je važan dio prostorne kompozicije. Nedvojbeno je to primjer vrlo uspješne integracije tehnološkog sustava u oblikovanju interijera.

Rezultat stvaralačkih napora arhitektice Vesne Mikić očituje se u pojavi visokoestetiziranih prostornih segmenata koji su povezani uistinu snažnim autorskim rukopisom u inteligentno oblikovanu cjelinu. To je jedan od onih uzbudljivih, a tako rijetkih prostora, koji je dosegnuo vrhunski sklad svih materijalnih i duhovnih čimbenika.

Mario Beusan

Vijenac 187

187 - 3. svibnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak