Dobitni ključ

Dobitni ključ

Dokazana redateljskog umijeća kada su u pitanju slični projekti, posebice u Dubrovniku, redateljica Ivica Boban ostvaruje Vetranovićevu Suzanu čistu kao zaokruženu, detaljima bogatu, ritmički ujednačenu i veoma gledljivu predstavu

Trebalo je prohujati pet stoljeća da biblijska drama Suzana čista Mavra Vetranovića bude praizvedena na kazališnoj sceni i po naravi svoga biblijskog traga, ali i po logici repertoara o gradu u kojem se rodio i gdje je skončao u dubokoj starosti književnik i astronom, dugogodišnji osamljenik na otočiću Sv. Andriji i benediktinac, autor Pjesni razlike. Suzana čista zgusnutom strukturom i malim brojem protagonista, na drukčiji način senzibiliziranom utilitarnošću, ali i strukturom skazanja, udaljuje se od forme prikazanja i nudi kao moguća biblijska drama dovoljno intrigantnih poveznica s vremenom svoje praizvedbe. Drama je zasnovana na poznatoj biblijskoj priči, nevino optuženoj Suzani, ali i licemjernim i potkupljivim strastima sudaca, svjedoka i izmanipulirana puka. Sudište ostaje poprištem poravnanja, pobjede pravde i povod osudi okrivljenih. Završni prizori predstave odigrani uz osvijetljeno gledalište pridonose njezinoj suvremenosti i svevremenosti istodobno. Biblijska priča o Suzani čistoj poslužila je dramaturginji predstave Miri Muhoberac i redateljici Ivici Boban kao podatan povod za teatarsku pustolovinu, koja je zapravo mnogo više od toga. Uprizorenje Vetranovićeva djela nezaobilazna je kulturološka činjenica, po svemu izdvojen datum suvremenoga hrvatskog kazališta i inspirativan smjerokaz budućeg repertoara dubrovačke profesionalne kazališne kuće.

Dokazana redateljskog umijeća kada su u pitanju slični projekti, posebice u Dubrovniku, redateljica Ivica Boban ostvaruje Vetranovićevu Suzanu čistu kao zaokruženu, detaljima bogatu, ritmički ujednačenu i veoma gledljivu predstavu, koja se datumom praizvedbe u Kazalištu Marina Držića poklopila s datumom Daniove (Danijelove) osude zapisanim u Vetranovićevoj drami. Ispričana na dvije razine, fabulativnoj i biblijskoj te aktualnoj, ali i svevremenskoj, Suzana čista nudi dobitni ključ za svaki slični teatarski okušaj. Ono što posebno treba istaknuti kada je u pitanju dubrovačko skazanje Suzane čiste skladan je prinos kompletnog užeg umjetničkog tima: scenografkinje Vesne Režić, kostimografkinje Doris Kristić, skladateljice Paole Dražić Zekić uz dodatni koreografski rad Ivice Boban te oblikovatelja svjetla Zvonka Habazina. Glumački ansambl dubrovačkoga kazališta okupljen na projektu predano je i s mnogo energije slijedio redateljičine zamisli. To se ponajprije odnosi na Jasnu Jukić, putenu, strastvenu, ali i odlučnu u dokazivanju Suzanine nevinosti, Mirka Šatalića (Izak) i Nika Kovača (Ilijakin) kao zabludjele i pohotne starce, te Suzanina parca Ivicu Barišića (Fanuel), Igora Hajdarhodžića (Joakin), Darka Kavaina (Batuel) i Iva Mrčelu (Ezer), razigrane službenice Suzanine Izmiru Brautović i Gloriju Šoletić te, posebno, Franu Perišina (Danio), koji dojmljivim prologom i epilogom zaokružuje predstavu izgovarajući i neke druge Vetranovićeve stihove. Ostali zaslužni za uspjeh dubrovačkoga teatarskog iskoraka jesu: Hrvoje Sebastijan, Edij Jertec, Damjan Bolfek, Aneta Muslić, Marko Pavković, Tamara Pavković, Marijan Kocković i Igor Vuksanović, koji pojavnošću i u epizodama nude dodatnu razigranost i ljepotu prizora. Uz Suzanu čistu isti umjetnički tim ostvarit će u svibnju još jednu praizvedbu bogata Vetranovićeva opusa, kao svojevrstan komentar ili peti čin Suzanin. Na maloj sceni Kazališta Marina Držića u Teatru Bursa prikazat će Vetranovićev dramolet Orfeo.

Davor Mojaš