Dječje šarenilo

Dječje šarenilo

Naj, naj, naj festival što se od 17. do 22. travnja odvijao u dječjem kazalištu Žar ptica ne pripada onoj vrsti festivalomanije koja u nas svake godine počinje Marulićevim danima i proteže se što kontinentalnim što obalnim dijelom Lijepe naše sve do rujna. Riječ je zapravo u mudru marketinško-humanitarnom potezu nove ravnateljice Žar ptice Marije Sekelez, koja je na taj način privukla pozornost na to do nedavno zapušteno dječje kazalište na zagrebačkom laščinskom brijegu za koji su rijetki znali da uopće postoji. Veliki plakati po cijelom gradu, viseći natpisi u blizini kazališta, ludi ritam svakodnevnih predstava, pa i po dječjim bolnicama, koje je organizirala Marija Sekelez. Žar pticu su u kratko vrijeme smjestili u pristojan položaj na zemljovidu gradskih dječjih kazališta. I Naj, naj, naj festival dio je tog marketinškog plana s humanitarnom dimenzijom jer je ulaz bio besplatan, a ako se tome pribroji da se održavao za vrijeme proljetnih praznika i da je u to vrijeme bio jedina ponuda takve vrste u Zagrebu (ostala dječja kazališta baš su za vrijeme praznika zatvorila vrata), doista ne čudi više nego sjajan odaziv djece, koja su u grozdovima znala sjediti na stubama do pozornice i koju nije mogla zastrašiti ni baka Mokoš, vladarica tame iz slavenske legende koju je obradila Ivana Brlić Mažuranić, nju pak obradio Vladimir Stojsavljević, a sjajno interpretirala Marija Kohn u predstavi Žar ptice Baka Mokoš i unuk Sunce što je otvorila festival.

Na taj uvjetno rečeno festival, koji nije imao selektora, ali je imao žiri, dospjele su predstave iz cijele zemlje, ne samo profesionalnih kazališta, te je doista bilo zanimljivo gledati stilsku i estetsku popudbinu predstava kojom trenutno raspolažu dječja kazališta u nas. Zadarskom kazalištu lutaka trebao je samo jedan metar, te dva odlična glumca, Vjera Vidov i Dragan Veselić, za maštovitu predstavu Koliko je duga jedna priča bugarskog redatelja i autora teksta Sunnija Sunninskog o beskrajnoj borbi pijetla i kralja za dukat. U najboljoj maniri bugarskoga lutkarstva koji čuda radi i s najobičnijom krpom i metlom spomenuti metar u vještim se rukama glumaca pretvarao u dvorac, pijetla, lisicu vodeći dječju maštu daleko od stereotipa. Dječju psihu nisu podcjenjivali ni Požežani sa Čarobnjakom iz Oza, dobro osmišljenom predstavom, dramaturški i izvedbeno, napose u elementu scenskog pokreta, dječju žicu znala je pogoditi i Lidija Kundert u Patkici Blatkici, interaktivnoj predstavi koja je istinabog više za manje prostore dječjih vrtića jer su mnogobrojni klinci svojim intervencijama u nekim trenucima gotovo zablokirali predstavu koja je zahvaljujući šarmantnoj i spretnoj glumici ipak otklizila do kraja.

Predstava Žar ptice Baka Mokoš i unuk Sunce pokazala je da dramska prvakinja Marija Kohn (Baka Mokoš) može sve kao i Marija Žarak, autorica sjajnih maštovitih kostima. Ovaj festival doveo je u Zagreb i kazališta koja su rijetko pozivana u metropolu, među njima i jedno koje bismo voljeli češće viđati. Gradsko kazalište mladih iz Splita oduševilo je Vladom i Tanjom njemačkog autora Volkera Ludwiga, poznatog osnivača angažiranog teatra za djecu Grips, čiju je predstavu režirao Goran Golovko. Ona je proglašena najboljom predstavom u cjelini, Golovko je dobio nagradu za režiju a Vesna Režić za scenografiju, koja je spretno s nekoliko elemenata mijenjala prostore od dječje sobe do parka i u kojoj su odrasli glumci (odlični Jolanda Tudor, Nada Prodan, Franko Strmotić i ostali) predočavali svjetove dječjih svakodnevnih razmirica, nemira, zavisti i sitnih podmetanja, koji, kad razgrnemo ono dječje, postaju slika i prilika odnosa i sukoba nas naoko zrelih ljudi. Predstavu je vrijedilo vidjeti i zbog glumaca, koji su sjajno, bez imalo infantilna izigravanja djeteta, s nekoliko poteza ocrtali dječju psihu i osobnost, fokusirali se na problem i na neki način pronalazili sebe u njima i njih u sebi.

Gordana Ostović