Derivati davno viđenih shema

Derivati davno viđenih shema

Ono što se u ovom trenutku čini važnim problemom jest sama koncepcija izložbe. Činjenica je da se na njoj mogu pojaviti i potpuno bezvrijedni projekti

Tradicijska godišnja izložba realizacija u prostorijama Udruženja hrvatskih arhitekata donosi velik broj radova. Prevladavaju interijeri i obiteljske kuće, a nedostaju zgrade koje bi trebao financirati državni proračun. Izložba pokazuje investitorsku sliku trenutka. Prvobitna akumulacija kapitala zrcali stanje cjelokupne struke.

Međutim, ono što se u ovom trenutku čini važnim problemom jest sama koncepcija izložbe. Činjenica je da se na njoj mogu pojaviti i potpuno bezvrijedni projekti.

Nakon visoko postavljena praga na nedavnom Salonu arhitekture, ovdje je on potpuno izostao. Bez obzira na nakanu ovakvih smotri da pokažu što arhitekti uopće rade i uz uvažavanje razmišljanja da ima i onih arhitekata koji ne pretendiraju da svojim radovima uđu u antologiju — poznavajući taštinu arhitekata u to se teško može povjerovati — očigledno je da mnogi autori ne shvaćaju smisao strukovnih izložbi. Jer zašto po stoti put gledati McDonald'sovu baraku s vijencem od smeđe šindre, kad ona postoji u bezbroj inačica diljem Europe. Osim toga, vidjeli smo je već i u nas u zagrebačkoj Dubravi. I sada opet u osječkom naselju Jug 3. Da se i s McDonald'som može nešto napraviti, pokazuju Helena i Hrvoje Njirić u Mariboru. Doduše, ideja nije nova s obzirom na postojanje dućana tvrtke Spar u Grazu, ali ipak svjedoči kako se i standardizirani nered može uobličiti. Ili čovjek pošalje rad kojim popločuje vrt. A poplava obojenih gljivastih nakaza u Pirovcu, Srimi i Šepurinama tema je za sebe. Nizu nesporazuma pridružuju se i vile Anita, Barbara, Celia i Diana u Mlinima kraj Dubrovnika, pa obiteljske kuće u Rakovici, Metkoviću i zagrebačkim Gračanima.

Istodobno upitan je i način postave izložbe. Naguravanje projekata jedan na drugi po horizontali, odnosno bez glave i repa po vertikali, onemogućuje preglednost i čitljivost, a da i ne govorimo o skladišno-komitetskom ugođaju samog prostora.

Kuće su na izložbi podijeljene prema namjeni. Najbrojnije su i ove godine obiteljske kuće. Iznenađenje su obiteljske kuće s dvije, tri ili više stambenih jedinica kao nova tipološka podvrsta. Ona znači ili izigravanje propisa ili plemensku organizaciju društva.

Arhitekti Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić izlažu niz odličnih obiteljskih kuća kojima dokazuju da se autorski stav može braniti i na manjim projektima. Kuća u ulici Vale Vouka, kuća u Štamparovoj i posebno ona u Andrijevićevoj nastavak su vlastite autorske solidnosti. Ne treba zaobići ni crnu kuću broj tri Dragomira Vlahovića u Samoboru, kojom nastavlja eksperimentiranje bojom i formom.

Vila Stupalo arhitekta Dinka Kovačića profinjenom likovnošću izbjegava zamke narativnoga populizma. Vila Haj u Umagu arhitekta Marija Perosse linearnom organizacijom volumena reinterpretira tradicijsku regijsku arhitekturu. Isto vrijedi i za Igora Pedišića u Zadru. Splitske kuće Vicko 2000 na Trgu hrvatske bratske zajednice i u Spinčićevoj ulici arhitekta Nene Kezića spoj su klasične tradicije i modernosti, čija se estetika temelji na zbijanju slika — znakova.

Od višestambenih zgrada treba spomenuti i kuću za žrtve Domovinskog rata u Dubrovniku arhitekta Darija Gabrića, koji linearnom organizacijom varira provjerenu stambenu shemu. Kuća Danijela Marasovića u zagrebačkom Borovju unatoč brojnim ograničenjima postiže zanimljiv likovni ugođaj. Iako se i u jednom i drugom primjeru nameće pitanje zašto se objavljuju nedovršeni radovi.

Vinko Penezić i Krešimir Rogina polako privode kraju pastoralni kompleks Sv. Male Terezije u Trnju potvrđujući svoju slojevitu likovnost. Miroslav Geng dječjim vrtićem u Šubićevoj ulici koncepcijskom jasnoćom uprostoruje vizualni red u zapuštenom dvorištu.

Među projektima koji sigurno zaslužuju pozornost jest i spomenik žrtvama Domovinskog rata Jadranke Kruljac Polak.

Interijera na izložbi doista ima u izobilju. Od banalnih do likovno promišljenih.

Ipak, većina radova nije uspjela izaći iz okvira konvencijskih derivata davno viđenih shema.

Toni Bešlić