Briljantni Trilok Gurtu

Briljantni Trilok Gurtu

Prepuna dvorana na koncertu glazbenika koji je vrhunski izvođač, kreativni predvodnik i po svemu skromni umjetnik, ohrabrit će mnoge koji Zagrebu žele produhovljeni, otvoreni i kozmopolitski znak prepoznavanja

Vikend prije Muzičkoga biennala, kojih četiri stotine kilometara na pravu stranu od Zagreba, u Beču, gledao sam najrazličitije koncertne najave za bečki višemjesečni festival. Pogledom u biennalski katalog ustanovio sam kako nema razloga za paniku: biennalska zbivanja Zagreb su učinila respektabilnom gradskom sredinom. Uz laskavi uvod zasluženih pohvala organizatorima, ovu kolumnu posvetit ću nastupu Triloka Gurtua. Sveopća gužva u Tvornici i uopće premještanje nastupa iz planirane male dvorane Lisinski u veći prostor (uz dodatak da se razmišljalo i o velikoj dvorani Lisinski) dokaz su da u metropoli ima ljudi koji znaju, žele i razumiju, samo se o njima slabo brine. Prepuna dvorana na koncertu glazbenika koji je vrhunski izvođač, kreativni predvodnik i po svemu skromni umjetnik, ohrabrit će mnoge koji Zagrebu žele produhovljeni, otvoreni i kozmopolitski znak prepoznavanja.

Osjećaj za ritam i kompoziciju

Trilok Gurtu podrijetlom je iz Bombaja, glazbeničke obitelji, apsolutnog sluha i neshvatljivog osjećaja za ritam i kompoziciju. Jedan umjetnik, tabla, mnoštvo udaraljki i mala pomoć kompjutora, uz glasovno podcrtavanje ritmičkih struktura, naizgled je presiromašan opis zbivanja. Koliko god je nekoliko patetičnih jadnika pokušavalo dizati tenziju u trenucima kada bi ritmična fantazija snage i znanja iz Triloka Gurtua progovorila frenetičnim, gotovo rockerskim bubnjanjem, toliko bi brzo tema atmosferu odvela u zvučno slikanje minijaturnih bravura. Za razliku od navedenih sitnih ispada, cjelina slike zagrebačke publike bila je briljantna, konkretnije publika koja želi zaista uživati u nastupu Triloka Gurtua mora biti glazbeno tolerantna prema najrazličitijim utjecajima, dobro poznavati zakonitosti jazza i world glazbe i imati gotovo mantričko strpljenje koncentrirana prepuštanja valovima savršeno izvedene melodike ritma. Te večeri u Tvornici sve je bilo na svom mjestu.

Da bi se bolje razumio fenomen Triloka Gurtua, pomoći mogu neki detalji iz njegove bogate biografije. U Europu je prvi put išao u društvu legendarna trubača Dona Cherrya, svirao je s Janom Garbareckom i Zakirom Hussainom (također samostalnom zvijezdom posljednjeg desetljeća). Zadnjih dvanaestak godina samostalno nastupa, a prvi je put svoje skladbe predstavio albumom Usfret. Uzor mnogima, posebno londonskoj senzaciji indijske zajednice — Asian Dub Foundation, svjetsku slavu stekao je radeći s Johnom McLaughlinom. Svirajući uz slavnu gitarističku veličinu McLaughlina nekoliko godina, Trilok Gurtu bio je senzacija svih važnijih svjetskih jazz festivala. Od veličina, nastupao je s Joeom Zawinulom i Patom Methenyem i tu već počinje ozbiljno identificiranje indijskog ritma i pjevanja u formi između jazza i rocka, kao zaštitni znak Triloka Gurtua. Svjetsku, gotovo pop slavu stekao je nastupajući uz Dylana, Claptona pa čak i Prodigy. Otprilike u vrijeme kad je pop elita poput Madonne posjećivala koncerte pakistanke pjevačke legende Nusrat Fateh Ali Khana, slično se događalo i Triloku Gurtuu, koji često koncertira uz world music veličine iz Senegala Youssoua N'Doura ili Baaba Maala.

Rijetka prigoda

Zagrebačka publika, zahvaljujući biennalskom nastupu, imala je rijetku prigodu uživati u nastupu koji je zbog reakcije završio sjajno: opušteno, čak zabavljački, uz sudjelovanje svih u dvorani. Trilok Gurtu pojasnio je publici smisao svojih zvukova table, udaraljki i glasa. Uz pomoć raspoloženog auditorija, podijelio je ruke na tri dijela ritmičke potpore, razdvojio muške i ženske glasove, a sve sam začinio mantričkim pjevanjem fraza po kojima je i postao slavan. Gotovo ekstatična, ali iznimno opuštena i predana atmosfera bila je kraj koncerta koji je završio muziciranjem publike. Briljantno. Ponovit ću, briljantno!