Predstavljanje knjige TEORIJA UMIJEŠANOSTI PROMATRAČA ILI ISTOČNI GRIJEH ZNANSTVENIKA autora Nevena Ninića

Na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu OMH u Šibeniku predstavio je 29. travnja novo izdanje, knjigu Teorija umiješanosti promatrača ili Istočni grijeh znanstvenika Nevena Ninića, znanstvenika i inženjera u području teoretske i eksperimentalne termodinamike i pretvorbi energije, umirovljenoga redovitog profesora na FESB-u u Splitu. U znanstveno-popularnom djelu autor iznosi otkriće koje otvara novi kut gledanja na fizičke osnove egzaktnih prirodnih i tehničkih znanosti, naglasio je predstavljač Sandro Nižetić. Radi se o interpretaciji fizičkih zakona koja je, prema Niniću, ispravna samo onda kada je znanstveni promatrač odabrao takvo stajalište u odnosu na promatrani fenomen da promatračevo gibanje, ali i njegov pogled na svijet, nisu skriveno ugrađeni u opis fenomena što ga opaža. Autor je rekao da se radi o radikalnom otkriću koje se teško probija u znanstvenu javnost, između ostaloga i zato što dio te javnosti nije neutralan i što otkriće može biti razlogom za preispitivanje svjetonazora svakog čitatelja. (Zdenka Bilušić)

Izvor: Vijenac, br. 579

Iz Predgovora knjizi:

Ideja koja se u ovoj knjizi izlaže i razvija iznesena je na hrvatskom jeziku od 2008. do 2011. u dva sveučilišna udžbenika i jednom članku u časopisu “Filozofska istraživanja”. No zbog gotovo nikakve cirkulacije objavljenih knjiga izvan matičnih fakulteta i zbog određene znanstvene klime u Hrvatskoj, smatram da je potrebno da se na ovaj način obratim i široj zainteresiranoj javnosti pišući na popularan, ali znanstveno korektan način. Tekst je namijenjen kako opće kulturno zainteresiranim čitateljima, tako i stručnjacima koji su na bilo koji način u dodiru s egzaktnim znanostima. Sama ideja, na prvi pogled strogo znanstvena, ima praktičnu važnost i za široku javnost, jer može utjecati na pogled na svijet i na svjetonazor svakog čitatelja.

Zbog boljeg razumijevanja o čemu se radi, u prva tri poglavlja ispričat ću jednu znanstvenu “priču” o energiji. Priča je istinita, dalekosežna i trebala bi biti bliska svakome čitatelju koji je nekad u srednjoj školi slušao fiziku, točnije zakon o postojanju i očuvanju energije. Taj zakon jedan je od temeljnih prirodnih zakona i na prvi pogled nema ničega zajedničkog sa svjetonazorom znanstvenika ili stručnjaka koji se njime bave. Jer, čini se, fizički zakoni su svuda isti: u Sjevernoj Koreji i u Europi, u Saudijskoj Arabiji i u Sjedinjenim državama. Radi se o tome da zakon o energiji količinski i brojčano jest za svakog isti, ali interpretacija istoga se razlikuje i ovisi o svjetonazoru znanstvenika koji se njime bave i o načinu njihova razmišljanja stečena tijekom školovanja. Svaki znanstvenik će, na primjer, svaku prirodnu pojavu interpretirati tako da se uklapa u njegov pogled na svijet, iako se po pogledu na svijet znanstvenici međusobno znatno razlikuju. Interpretirati pak znači tumačiti na svoj način smisao (bit) zakona, zatim što se u zakonu podrazumijeva, a da u njegovoj formulaciji nije rečeno, pa čak i to je li neki iskaz uopće zakon ili je nešto drugo (više o ovome u poglavljima 5. i 6.).

Interpretacija fizičkih zakona može biti ispravna ili pogrešna. Ispravna je samo onda kada je znanstveni promatrač odabrao takvo svoje stajalište u odnosu na promatrani fenomen, da promatračevo gibanje, ali i njegov pogled na svijet, nisu skriveno ugrađeni u opis fenomena što ga opaža. U protivnom on bi bio umiješani ili neobjektivni promatrač. U prvom dijelu ovoga teksta, od drugog do sedmog poglavija dokazuje se da danas takva umiješanost postoji i daje prevladavajuća interpretacija egzaktnih prirodnih i tehničkih znanosti pogrešna.

Ali zašto je interpretacija zakona o energiji, pa i cjelokupnoga sadržaja prirodnih i tehničkih znanosti, svjetonazorski važna za znanstvenu i širu javnost? Izlaganje započinje odgovorom i obrazloženjem odgovora na to pitanje.