Predstavljanje knjige "Jedan niže držeć, drugi više pojuć – lirska, i ina korespondencija 1984. – 2020."

Knjiga na 623 stranice donosi 36 godina pisama, dopisnica, stihova i sonete koje su si međusobno slali dvojica vrhunskih intelektualaca, akademika, pjesnika, prevoditelja i bliskih prijatelja – Luko Paljetak i Tonka Maroević. Nakon što je Maroević iznenada preminuo u kolovozu 2020. godine, njegova udovica Iva Grgić Maroević predala je Paljetku svu građu koju je njezin suprug primio od njega, vjerujući da će on najbolje znati što učiniti s tim opsežnim materijalom. I doista, Paljetak je priredio ovo grandiozno djelo, obogaćeno mahom neviđenim fotografijama, kao posvetu svom prijatelju.

Predsjednik OMH u Zadru, Radomir Jurić, na samom je početku rekao nekoliko prigodnih riječi. S ponosom je istaknuo kako su obojica desetljećima bili članovi Matice. Prisjetio se svojih suradnja i susreta s obojicom književnika te njihova angažmana u časopisu Zadarska smotra. Napomenuo je, kako je Zadar imao posebno mjesto u Paljetkovu stvaralaštvu jer je tu napisao svoju prvu knjigu Nečastivi iz ruže, ali i svoju posljednju.

Profesorica Sanja Knežević kazala je kako ovo djelo svjedoči o jedinstvenom književnom fenomenu i odnosu dvojice autora koji su oblikovali hrvatsku postmodernu književnost, pritom neminovno ostajući vjerni mediteranskoj baštini. Luko Paljetak i Tonko Maroević nadopunjavali su se u svojoj tradiciji. Paljetak je u svome Dubrovniku pronalazio inspiraciju za svoje sonete, dok su kartoline od Maroevića bile pune dosjetki i lepršavosti. Ova knjiga postat će simbol „mediteranskog postmodernizma“ jer su obojica s ponosom nosili odrednicu mediteranskih ljudi i živjeli tu baštinu. Obnovili su hrvatsku suvremenu književnost, vraćajući je renesansnom idealu čovjeka koji stvara, divi se svemu i slavi umjetnost u svim njezinim oblicima, dok im je obojici na prvom mjestu bila ljubav, na kraju je zaključila profesorica Knežević.

Na samom kraju Darko Matičević kazao je kako je imao čast surađivati s Lukom Paljetkom na stvaranju knjige koja je tiskana u ožujku 2024. godine. Istaknuo je da je Luko unatoč bolesti pomno pratio završetak ovog djela. Predložio je da se na kraju knjige uvrsti njegov sonetni vijenac koji je napisao tri dana nakon Maroevićeve smrti.  Želio je također da se snime videozapisi njegovog čitanja uz instrumentalnu glazbenu podlogu profesora Matičevića. U knjigu je uvršteno i desetak fotografija koje su mu bile posebno drage. Zanimljivo je i da je bio zaslužan za kompletan vizualni dizajn, od slova u boji »vina« do sivo-plave »golubove« pozadine, podijelio je Matičević, te na kraju zaključio kako je ova knjiga prava oda istinskom prijateljstvu dvojice velikana.

Patricia Peić