Zašto je Matoš aktualan i danas?

Središnja figura hrvatske književnosti na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, rođen  je u Tovarniku, odrastao u Zagrebu, a 14 godina proveo je u emigraciji. Matoš je moderni klasik i prvi moderni Europljanin, prvi je ideolog modernog suverenizma.

Matoševu ideju nacije akademkinja predstavlja kroz tri sloja. Prvi je politički model ("kaput"). Matoš je tu prvi upotrijebio termin politički Hrvati. To su svi koji prihvaćaju Hrvatsku kao svoju državu bez obzira na etničku, vjersku i rasnu pripadnost: Neka se Srbi zadovolje sa svim autonomnim plemenskim garancijama koje im u nesrpskim zemljama danas samo naš ustav daje, neka budu politički dobri Hrvati, i ja bih dragovoljno pristao da im se u ime srpsko, kao u ime plemensko, neće dirati. Matošev je to pozitivni politički program za etničke Srbe: kulturna autonomija. 

Kulturni model drugi je unutarnji sloj ideje nacije ("košulja"). Ostvaruje se kroz kontrastne figure: mi - oni, tu - tamo.  Tamo ceste da polomite vratove, ovdje ravne kao stolovi. Tamo više blagostanja, proze i novca, kod nas više komforma, poezije i stare kulture. Oni smatraju često i Hrvatsku srpskom zemljom, dok mi Srbije nesmatramo zemljom hrvatskom… (ulomak o Hrvatima i Srbima u putopisu Oko Lobora, 1907.).

Primordijalni (emocionalni) elementi ideje nacije, treći je najdublji sloj ("koža"). Ljubav prema duhu mjesta, krajoliku, zemlji i jeziku. Zavičajni je krajolik Matošev simbol osobnoga identiteta.  Drugi, tuđinski kraj može biti vrlo sličan ovome, ali ga toliko ne razumijem, jer nisam njegov plod, jer mi govori tuđim jezikom. Sunce, planeti, brda i biline iste su kao ovdje i u drugim zemljama, kao stanovnici što su ljudi kao tu, ali bilje, brda, zvijezde i mjesečina govore u Hrvatskoj istim jezikom kao Hrvati. (Iz Samobora).

Konačno, s našim suvremenikom Matošem akademkinja nas upoznaje  kroz nekoliko njegovih citata o mentalitetu Hrvata. Naš narod je na ivici propasti i mi možemo još doživjeti, kako će ga vlastiti sinovi gurnuti u nedođiju. I to sve samo zato, jer je Hrvat najveća hulja, najveći poltron i najveći rob u Europi, stideći se svog imena i nemajući narodnog obraza i narodnog ponosa. Franu Galoviću (Beograd, 30. X. 07).  Ubija nas trostruka sila: tuđi novac, tuđa kultura i tuđe oružje. Za Kranjčevića (1908). Akademkinja je zaključila predavanje Matoševskom porukom ideje nacije u doba globalizacije: I dok je srca, bit će i Kroacije! 

Anica Serdarević