Nova saznanja o krsnom zdencu kneza Višeslava

Temeljem svih rezultata dosadašnjih istraživanja, objavljenih radova, novopronađenih povijesnih izvora, neobjavljenih istraživanja ninske krstionice koje je proveo tadašnji Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zadru 2001. godine i drugih činjenica, u toj je knjizi donesena sinteza svega povezanog s tim spomenikom, a rezultati do kojih je autor došao umnogome mijenjaju ne samo dosadašnje spoznaje o krsnom zdencu s imenom kneza Višeslava, već i saznanja o nekadašnjoj ninskoj prvostolnici općenito.

Autor iznosi dokaze da krsni zdenac nije povezan s najranijim pokrštenjem Hrvata kako se to dosad uglavnom smatralo, nego s uspostavom ninske biskupije kao sjedišta hrvatskog biskupa. Također donosi mišljenje da bi Višeslav po svemu sudeći trebao biti sin kneza Domagoja, čime upotpunjuje genealogiju hrvatskih narodnih vladara druge polovice 9. stoljeća.

 Krsni zdenac s imenom kneza Višeslava javnosti je postao poznat nakon što je 1852. otkriven u kapucinskom samostanu na otočiću Giudecca u Veneciji, odakle je iduće godine prenesen u venecijanski muzej Correr. S vremenom je zdenac za Hrvate stekao gotovo kultno značenje i postao jedan od najprepoznatljivijih nacionalnih i vjerskih simbola, osobito nakon što je 1942. godine prenesen u Hrvatsku. Najzaslužniji za dolazak krsnog zdenca u Hrvatsku bio je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Potkraj svibnja 1942. godine, u zamjenu za dvije slike Vittorea Carpaccia iz zagrebačke Strossmayerove galerije (Sveti Petar Mučenik i Sveti Sebastijan), Italija je prepušta Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te je krstionica smještena u palači HAZU, u Zagrebu. Nakon Drugoga svjetskog rata prenesena je u Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, gdje se i danas nalazi. Replika Višeslavove krstionice nalazi se u Muzeju ninskih starina, a sadreni odljev u Gliptoteci u Zagrebu.

Anica Serdarević