Predstavljena knjige PISMA SREDNJOŠKOLSKOG RAVNATELJA autora Ivana Paštara

Predstavljanje je vodila Martina Drobnak, a u glazbenom dijelu na klasičnoj gitari nastupio je Srđan Bulat, koji je obogatio program skladbama „Tri igre za gitaru“ Borisa Papandopula i „Međimurskom suitom“ Miroslava Miletića. Prisutne je pozdravio predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran,.

Prof. Jurić na početku je izdvojio nekoliko biografskih podataka o autoru, rođenom na izmaku 1944. godine u Oriovcu. S nepuna četiri mjeseca ostao je bez oca. Nakon Križnoga puta s majkom i sestrom došao je na djedovinu u Gizdavcu, Župa Muć Gornji kod Splita. Prestankom rada zadarskog Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje J. Baraković 1992. g., postao je prvi ravnatelj novoosnovane Poljoprivedno – prehrambene škole, kojoj je na čelu bio 20 godina. Ravnanjem prof. Paštara, Škola je dosegla visoke odgojne i obrazovne rezultate.

O kršćanskim elementima u knjizi govorio je don Sorić. Naglasio je kako sadržaj knjige ima višestruku vrijednost jer progovara o dva desetljeća rada i djelovanja jednoga zadarskog ravnatelja, u suradnji s djelatnicima, učenicima, roditeljima i raznim institucijama. Vrijednost sadržaja knjige nalazi se u prikazu razvoja povijesti jedne poznate zadarske srednje škole, progovara o lokalnim, državnim i općedruštvenim događajima jednog vremena, prikazuje aktualne izazove u razvoju važnog nastavničkog poziva kroz različite epohe. Osim što književni oblik pisma svojim sadržajem otkriva važne povijesne datosti, pisani sadržaj otkriva nam i samog autora. U tom smislu valja sagledati profil djelovanja jednoga zadarskog srednjoškolskog ravnatelja koji je na kraju jednog i početku drugog tisućljeća kroz književni oblik pisma djelatnicima, učenicima i roditeljima komunicirao vlastite vrijednosti, ideje, savjete, dvojbe, upućivao kritike i, na koncu, radio ono što je i bio njegov primarni posao: odgajao, riječi su don Ante.

Urednica knjige na Pisma se osvrnula s nekoliko gledišta; kao kroatist, nastavnik i roditelj, zaključivši da ovakav oblik rada u potpunosti veže sve dionike odgojno-obrazovnog procesa: učenika, njegovu obitelj i školu.

Na kraju se prisutnima obratio i autor knjige. Zahvalivši svima koji su sudjelovali u njenom nastajanju, izrazio je nadu da će ovakav način djelovanja biti poticaj i generacijama koje dolaze. Ulogu ravnatelja odlučio je koristiti za povratak tradicionalnim vrijednostima naroda hrvatskoga. Našu djecu i njihove obitelji nije držao za drugu stranu. Bili su ista strana. Mladi ljudi i griješe, ali ih mi moramo voljeti bezuvjetno, riječi su autora knjige.

Anica Serdarević