Dodijeljene nagrade za književna djela s temom Domovinskog rata

Predvečernji spomen na žrtvu grada Vukovara Sunčani grad održan je u organizaciji vukovarskog ogranka Matice hrvatske 16. studenoga u Hrvatskom domu u Vukovaru kao dio programa Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991–2015. U sklopu spomena predsjednica Ogranka Lidija Miletić uručila je plakete za najbolji prozni i pjesnički uradak na Trećem natječaju za kraće književno djelo o Hrvatskom domovinskom i obrambenom ratu. Za prozni rad po treći je put nagrađen Tomislav Šovagović, pisac i novinar Glasa Koncila za priču Kad narastem, bit ću Dražen. Za poeziju nagradu je dobio Branko Tompić za zbirku pjesama pisanih na hrvatskom standardnom jeziku i na kajkavskom narječju. Vesna Karaula, predsjednica povjerenstva za izbor najboljih uradaka, obrazložila je da Tompić u pjesmama snažno progovara o domovini i ljudima, a među najbolje ubrajaju se Spomen, Snovi, U svibnju i Njeno ime.

Branko Tompić i Tomislav Šovagović  / Snimio Josip Salopek

Šovagovićeva nagrađena proza o Domovinskom ratu pripovijeda iz perspektive trinaestogodišnjaka Ante koji unatoč ratnim strahotama nije prestao maštati. Iako kontekstom vezana uz šibensku sredinu, sinegdoha je to svih ratnih strahota koje uništavaju i materijalno i duhovno bogatstvo. Zahvalivši vukovarskom ogranku MH u ime nagrađenih, Šovagović je pojasnio svehrvatski značaj svoje priče: „Kratka priča Kad narastem, bit ću Dražen posveta je šibenskoj obitelji Džaja koja je u jednom projektilu izgubila tri naraštaja muškaraca – oca, sina i djeda. Supruga i majka Zdenka Džaja jedina je preživjela i svjedočila o gubitku svojih najdražih. Dugo sam razmišljao napisati novinarski tekst o tragediji u stanu na šibenskom Šubićevcu, a eto, ispao je književni tekst s elementima dokumentaristike. Sama spoznaja da je jedan orkan odnio tri života, među njima i onaj trinaestogodišnjeg Ante, urezala se duboko u sjećanje. Bio sam nekoliko puta u stanu obitelji Džaja, i gledao tragove smrti, žalostan što se nakon proteka vremena uglavnom zaboravlja velikosrpska, četnička agresija na hrvatske gradove i ljude. Neobičan je osjećaj priznanje za šibensku priču primiti u gradu heroju i tako na simboličan način povezati svoj rodni Šibenik i neubijeni Vukovar, spojiti Jadransko more, Vuku i Dunav. Oba su grada nadahnuće u svakodnevnom radu i volio bih da taj osjećaj dijeli većina hrvatskih građana.“

Svijest o ratnim strahotama koje ni nakon dvadeset godina ne blijede, posebice u Vukovaru i među Vukovarcima, izražena je i u tamošnjem ogranku Matice hrvatske, koji na ovaj način želi potaknuti književno stvaralaštvo i obogatiti književnost o Domovinskom ratu. Svečanome je ozračju spomena pridonio istoimeni glazbenoscenski prikaz Sunčani grad autorica Lade Martinec i Snježane Sinovčić u izvedbi recitatorske skupine Gimnazije u Vukovaru.

(Ida Hitrec)

Izvor: Vijenac, br. 567