Monografija "Bolnica s pečatom" predstavljena Središnjici u Zagrebu

Svojim dolaskom važnost ovog događaja uveličali su brojni uglednici i predstavnici vlasti. Među nazočnima bili su, između ostalih Lidija Bradara, predsjednica Federacije BiH, kao izaslanica najviših hrvatskih dužnosnika u Bosni i Hercegovini, Žana Ćorić, savjetnica s posebnim položajem za pitanja Hrvata u BiH, koja je na promociji predstavljala predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića te državnog tajnika Zvonka Milasa te Karlo Ressler, zastupnik u Europskom parlamentu. Na promociji je bila i Zdravka Bušić predsjednika saborskog povjerenstva za Hrvate izvan RH, u doba Domovinskog rata predstojnica ureda predsjednika Tuđmana.

Od domaćina i organizatora prisustvovali su Damir Zorić, predsjednik Matice hrvatske, ujedno i domaćin večeri, Ivica Nuić, glavni tajnik Matice hravtske, kao i predstavnici Ograna Matice hrvatske u Vitezu, Jakov Križanović i Željko Kocaj, u čijem je izdavaštvu ova monografija i objavljena.

Program promocije moderirala je Irena Mrnjavac, a uz autora i urednika o knjizi su govorili i svjedoci opisanih zbivanja: Snježana Šušnjara (Filozofski fakultet u Sarajevu), Vlado Tabak (ratni kirurg Franjevačke bolnice Nova Bila) te Anto Damjanović (jedan od organizatora konvoja “Bijeli put”). Svojom su prisutnošću promociju uveličali i mnogi sudionici događaja iz ratnih godina o kojima monografija govori, što je doprinijelo emotivnoj atmosferi večeri.

Monografija Bolnica s pečatom posvećena je jedinstvenoj ratnoj bolnici koju su franjevci i liječnici osnovali u crkvi u Novoj Biloj u središnjoj Bosni. Ova improvizirana “crkva-bolnica” tijekom rata postala je simbol humanosti, žrtve i spasenja – jedino utočište za liječenje ranjenika i bolesnika na tom području. Bila je to ujedno i jedina medicinska ustanova za više od 80.000 Hrvata Lašvanske doline (uključujući oko 12.500 djece) u to vrijeme opsades. Unatoč nemogućim ratnim uvjetima, u bolnici i vezanim improviziranim odjelima rođeno je više od 650 djece, što je donosilo tračak radosti i nade usred ratnih razaranja. U istoj su bolnici spašeni i tisuće života ranjenika i pacijenata, jer je unatoč granatiranjima i oskudici medicinske opreme ljudskost nadjačala razaranja.

„Zahvaljujući čvrstoj vjeri, nesebičnom trudu franjevaca i medicinskog osoblja te podršci cijele zajednice, bolnica u Novoj Biloj postala je svjetionik nade i opstanka za hrvatski narod središnje Bosne“, istaknuto je.

Predstavljanje monografije proteklo je u znaku snažnih emocija i sjećanja na dramatične ratne dane. U ime organizatora prisutnima se obratio predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić, koji je istaknuo važnost očuvanja uspomene na “Bijeli put” i zajedništvo hrvatskog naroda tijekom rata. Moderatorica je podsjetila kako je i Zorić osobno sudjelovao u humanitarnom konvoju Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu u prosincu 1993. godine, kada je iz Hrvatske u potpuno opkoljenu Lašvansku dolinu dopremljena prijeko potrebna pomoć. Kao sudionik tih povijesnih događaja, Zorić je naglasio kako ga raduje što Matica hrvatska danas kroz ovu monografiju “daje pečat” očuvanju istine o stradanju i herojstvu središnje Bosne. Također je istaknuo da Matica, kao stožerna hrvatska kulturna ustanova, nastavlja poticati jačanje veza između Hrvata u Bosni i Hercegovini i matične domovine.

O sadržaju i značaju knjige govorila je Snježana Šušnjara, koja je istaknula da Bolnica u Novoj Biloj nije samo zdravstvena ustanova, nego personifikacija stradanja i izdržljivosti jednog naroda – mjesto koje simbolizira sve patnje, ali i nepokolebljivu nadu Hrvata Lašvanske doline.

Jedan od najemotivnijih momenata promocije bilo je izlaganje dr. Vlade Tabaka, ratnog kirurga Franjevačke bolnice u Novoj Biloj. Dr. Tabak, koji je osobno izveo nebrojene operacije u nemogućim uvjetima ratne bolnice, podijelio je svoja sjećanja na te dane. Istaknuo je kako je monografija “prožeta ljudskim sudbinama i traumatičnim iskustvima koji su u svima ostavili duboke emotivne tragove”.

S osobitim zanimanjem pratilo se obraćanje Ante Damjanovića, jednog od organizatora legendarnog konvoja Bijeli put. Damjanović je podsjetio na dramatične okolnosti u kojima je konvoj organiziran: opisao je svoj dolazak helikopterom u opkoljenu Lašvansku dolinu krajem 1993., gdje se iz prve ruke uvjerio u tešku situaciju. Po povratku u Zagreb, zajedno s doktorom Slobodanom Langom i drugim humanitarcima, angažirao se na pokretanju konvoja spasa.

Na kraju se nazočnima obratio i Velimir Bugarin, autor monografije, koji je godinama strpljivo prikupljao građu i svjedočanstva o Franjevačkoj bolnici Nova Bila. Kao posljednji govornik nastupio je fra Zoran Livančić, urednik monografije i ratni tajnik Franjevačke bolnice Nova Bila. Fra Zoran je jedan od onih koji su devedesetih sudjelovali u osnivanju bolnice, sa pokojnim fra Franjom Grebenarom i timom liječnika, te je iz prve ruke svjedočio svim strahotama i čudesima vezanim uz nju. U svom obraćanju, fra Zoran je istaknuo kako su se “nalazili razni načini u okolnostima rata da bismo u improviziranoj bolnici zaštitili svoj narod”. Ta je bolnica, istaknuo je, spasila na tisuće života, ali i bila mjesto gdje se u ratu rodilo oko 650 djece. “Zbog svega toga knjiga i nosi naziv Bolnica s pečatom,” naglasio je fra Zoran, aludirajući na trajni “pečat” koji je ova bolnica ostavila na sudbinu Lašvanske doline.  

Promocija monografije Bolnica s pečatom bila je više od formalnog predstavljanja knjige – pretvorila se i u kulturno-večer sjećanja ispunjenu emocijama. Za poseban umjetnički ugođaj pobrinuo se glazbeni sastav Braća Bralić (BBrothers) iz Travnika, a jedna od skladbi koju su izveli bila je pjesma „Srebrena Bosna“, autorsko djelo Ranka Bobana posvećeno Franjevačkoj bolnici u Novoj Biloj. Ta pjesma, nastala u vrijeme ratnih događaja, smatra se neslužbenom himnom središnje Bosne.

OMH u Vitezu
foto: Mirko Cvjetko