U četvrtak 31. srpnja u viškoj je Batariji otvorena izložba akademskog slikara Dalibora Ilića pod naslovom zaOtočen, u organizaciji Zavičajnog muzeja Grada Visa. Riječ je o snažnom i introspektivnom likovnom postavu koji na jedinstven način spaja osobno, mitološko i otočko u slikarsku meditaciju o prostoru i pripadnosti.
Ilić ne promatra otok kao izolaciju, već kao središte – ne samo geografskog nego i duhovnog svijeta. U njegovim djelima otok nije zatvor, nego ognjište, nije rub, nego jezgra. Izloženi ciklus obuhvaća 31 sliku, ulja na platnu i niz crteža na kartonu, koji zajedno tvore gustu mrežu vizualnih asocijacija – od arhetipskih ženskih božanstava i dionizijskih figura, preko citata iz Biblije i antičke povijesti, do snažnih emocionalnih i duhovnih prizora prožetih marinkovićevskim simbolima zatočenosti otokom.
Ilićev likovni izraz ulja na platnu prepoznatljiv je po jasnoći forme, izražajnom koloritu i odsutnosti suvišnih detalja. Upravo u toj jednostavnosti progovara kompleksnost unutarnjih stanja i značenja. Paleta koju koristi bogata je i zasićena, stvarajući time dinamičnu napetost, dok tonovi tijela imaju manirističku konotaciju jer izmiču figuralno iz svijeta realnog i pozicioniraju ih u gotovo ritualni prostor. Boja kao ritmička sila vidljiva je u naborima tkanina, u kosi, u obrisima figura, ona se slijeva u valovite tokove koji dodatno naglašavaju emotivni ritam prizora. Ekspresivnost boja time nadilazi mimetičku funkciju – ona artikulira: čežnju, nemir, ekstazu, kontemplaciju.
Izložba zaOtočen uspostavlja i bogat dijalog sa stilskim pravcima: u upotrebi boje i naglašenoj emocionalnosti prepoznaju se tragovi ekspresionizma i fovizma, dok je u narativnoj i simboličkoj dimenziji prisutna jaka poveznica s mitologijom. Na kartonima su vidljivi snažni kubistički elemenati dok lice ponekad poprima meštovićevski izričaj. Ženske figure – božice, majke, čuvarice prapočetka – donose jak ikonografski naboj snažnim crtama lica, dok muški likovi često stoje u dionizijskom kontrapunktu noseći energiju ekstaze.
Zanimljivo je i kako se ta dualnost izražava u samoj medijskoj podjeli unutar izložbe. Dok ulja na platnu nose monumentalnu snagu i fokusirano se bave prikazom ženskih likova, radovi na kartonima, izvedeni markerima, djeluju kao svojevrsni dnevnički uvidi u autorovo unutarnje promišljanje svakodnevice. Oni su brži, spontaniji, često fragmentarni, ali upravo u toj neposrednosti otkrivaju autentičnost emotivnog i misaonog procesa. Likovi su dijelom apstraktni, a dijelom vođeni onom mišlju iz Marinkovićeva Zagrljaja da uvijek moraš birati ovna za žrtvenik UMJETNOSTI. Ako su platna poput vizualnih ikona uronjenih u vječnost – onda su crteži na kartonu zapisi toka otoka, njegove svijesti, tenzija, sumnji, možda i melankolije. Ta suprotstavljenost formi – i monumentalne i intimne – dodatno produbljuje značenje pojma „zaotočenosti“: živjeti otok kao svoj svijet, ali i kao svakodnevni izazov u promatranju slobode i stvarnosti.
Ova izložba predstavlja iznimno zreo autorski rukopis i važan je doprinos suvremenoj likovnoj sceni otoka i šire. Ilić, koji rijetko istupa u javnosti te se prvi put predstavio u rodnom gradu, ovim ciklusom potvrđuje svoj status snažnog i autentičnog umjetničkog glasa, utemeljenog na dubokom promišljanju prostora, identiteta i univerzalne simbolike.
Vinko Udiljak
❌
◀
▶
Danijel Hrgić