U sklopu Matičina četvrtka 3. studenog Andrea Radošević održala je predavanje Značaj glagoljskih propovijedi – opismenjavanje bez pisanja. Uvodno je govorila o ranijim povijesnim razdobljima, kada je većina ljudi bila nepismena. Tada je svako prisustvovanje propovijedi, tijekom koje su ljudi upoznavali osnovne temelje vjere, značilo je i neposredan susret s odabranim ulomcima književnih djela. Od 1215. u crkve se uvela uputa prema kojoj se propovijedi moraju pisati na način da svaka tvrdnja bude argumentirana mnogim starim tvrdnjama, i to točno propisanim autoritetima. Propovjednici su svaku iznesenu tvrdnju potkrijepili navodima iz onih knjiga koje su u cijelom kršćanskom svijetu smatrane autoritetima, poput Svetog pisma i djelâ velikih crkvenih otaca. Oni su, u nastojanju da se približe običnome puku, propovijedi nerijetko završavali kratkim narativnim tekstovima koji su bili prilagođeni recepcijskim mogućnostima širega slušateljstva te je na taj način propovijedanje, između ostalog, označavalo i „opismenjavanje bez pisanja“. (Ana Peternac Bučan)
Izvor: Vijenac, br. 593
❌
◀
▶
Danijel Hrgić