Portret matičara: BOŽIDAR CVENČEK, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Umagu

Razgovarao Tomislav Šovagović

U posljednje smo tri godine tiskali tri dvobroja Bujštine, u kojima smo pokrili razdoblje od 2014. do 2020. godine, a nova je Bujština upravo u tisku. Bujština za nas znači kontinuitet i svojevrsni je simbol rada našeg ogranka

Duga je i sadržajna povijest Ogranka Matice hrvatske u Umagu. Nakon što je u prošlom desetljeću Ogranak pretrpio dvije tragedije, smrt dvojice zaslužnih pregalaca i predsjednika Stelia Prodana i Mate Vidovića, od 2018. godine na čelnom mjestu je Božidar Cvenček. Rođen je u Slavonskome Brodu 21. veljače 1989. godine. Nakon Domovinskog rata seli se s roditeljima u Novigrad istarski. U Novigradu je završio osnovnu školu, srednju u Bujama, a diplomirao na sveučilištu u Puli. Upisao je doktorski studij na Sveučilištu u Zadru s temom iz suvremenog hrvatskog pjesništva, a trenutno čeka obranu disertacije. Radi kao učitelj hrvatskoga jezika u Osnovnoj školi Marije i Line u Umagu, a u slobodno vrijeme piše. Nedavno je predstavio prvu zbirku poezije Igle, insekti i izgorjele šibice.

Božidar Cvenček i Daniel Mikulaco

Rad Ogranka, kao i drugdje, otežan je u vremenu velepošasti. „Iako kao Ogranak brojimo relativno mali broj članova (tridesetak), uspjeli smo tiskati tri knjige prošle godine, a ove smo godine uspjeli tiskati dvije s tim da je treća u procesu tiskanja. U godinama prije pandemije tiskali smo otprilike tri knjige godišnje što znači da nakladnička djelatnost Ogranka nije patila pod pandemijom, ali smo u posljednje dvije godine imali samo dva predstavljanja. Ako usporedimo dva predstavljanja s osam predstavljanja godišnje prije pandemije (što predstavljanja knjiga, što književnih tribina, što predavanja) jasno je koliko je pandemija utjecala na naš rad“, upoznao nas je predsjednik Cvenček i podsjetio kako se teško bilo pomiriti s otežanim radom još i prije korone, od 2014 godine. Zaslugom posljednjega predsjednika Vidovića osiguran je prostor u starom dijelu Grada Umaga.

„U tom je razdoblju nakladnička djelatnost Ogranka zaustavljena pa se tek 2018. godine kreće u nastavak djelatnosti. Naš godišnji zbornik redovito izlazi od 1968. s izuzetno malim prekidima sve do smrti predsjednika Stelia Prodana. U posljednje smo tri godine tiskali tri dvobroja Bujštine u kojima smo pokrili razdoblje od 2014. do 2020. godine, a nova je Bujština upravo u tisku. Bujština za nas znači kontinuitet i svojevrsni je simbol rada našeg Ogranka. Ogranak planira nakon pandemije nanovo pokrenuti i Nagradu Ivo Balentović koja je u prošlosti dodjeljivana učenicima za najbolje literarne radove, a sa smrti Stelia Prodana, nažalost Ogranak prestaje s tom, za naš Ogranak, izuzetno bitnom djelatnosti“, napomenuo je Cvenček. Mnogo je ponosnih projekata iza Ogranka, no veliki interdisciplinarni skup „Istra u 20. stoljeću“ iz 2008. godine odskače među ostalima.

Mladi i Matica

„Bio je to svojevrsni pečat rada Ogranka kojeg je u to vrijeme već dugo godina izvrsno vodio pokojni predsjednik Prodan. Višednevni se skup održao u jednom od najljepših umaških hotela, a organizacijski odbor bilježi velika imena hrvatske kulture kao što su: Josip Bratulić, Darko Dukovski, Ivan Jurković, Daniel Mikulaco i spomenuti Stelio Prodan. Upravo uz taj skup me veže jedna od najdražih uspomena. U to sam vrijeme bio student prve godine i naš profesor Mikulaco vodio nas je iz Pule u Umag na navedeni skup. Tada nisam bio član Matice hrvatske, a pri povratku sam zatražio pristupnicu. Taj je skup pokazao kako i mali Ogranci mogu ostvariti vrlo zavidne rezultate. Upravo je taj skup bio svojevrsni okidač zbog kojeg sam se učlanio u Maticu hrvatsku iako je u meni uvijek jasno živjela hrvatska ideja“, istaknuo je Cvenček razloge koji su uvijek dobar primjer kako vrsni projekti potaknu i mlađe naraštaje na pregalaštvo.

S obzirom da je teško planirati na duge staze u neizvjesnom vremenu, kratkoročni je plan Ogranka osigurati sredstva za sljedeću godinu i tiskati jednak broj knjiga. „Sada imamo dvije knjige u pripremi, a to je zbirka čakavske poezije jedne umaške pjesnikinje te naravno, novi broj Bujštine. Ništa me ne bi više veselilo od saznanja kako ćemo moći nastaviti s predstavljanjima i književnim tribinama. Nažalost, to je sada onemogućeno, ali čvrstog sam uvjerenja kako će se u skorijoj budućnosti Ogranak vratiti u svoj standardni način rada pri čemu će lijepa hrvatska pisana riječ biti popraćena i lijepom hrvatskom govorenom riječi“, najavio je predsjednik Ogranka, koji je zadovoljan suradnjom s Gradom Umagom.

„Prijavljujemo se na natječaj Grada krajem godine i za sada smo uvijek izborili maksimalni iznos za poticanje nakladničke djelatnosti. Osim sredstava koja priskrbimo putem javnih natječaja česte su donacije privatnih osoba za tiskanje određene knjige. U nekoliko smo navrata uspjeli dobiti i sredstva okolnih gradova (Novigrad, Buje i Brtonigla) i Istarske županije. Ovo što sam naveo su pozitivni primjeri. No uistinu je teško, a napose u današnje vrijeme, prevladati teškoće koje nakladnička djelatnost trpi pogotovo u manjim sredinama“, svjestan je sugovornik svih prepreka na izdavačkom putu. No kako je Cvenček i sam pjesnik, neminovno je tematizirati značaj poezije u suvremenom svijetu.

Pjesništvo danas

„Teško je govoriti o pjesništvu danas uzmemo li u obzir mali prostor te izuzetno različite stilske dominantne budući da je protok informacija sve rašireniji i brži na globalnoj razini. Pjesništvom se bavim od srednje škole i neopisivo mi je drago da sam upravo pjesnički prvijenac Igle, insekti i izgorjele šibice tiskao u nakladi Matice hrvatske. Riječ je o hibridnoj pjesničkoj zbirci koja broji sto pjesama s dodatkom sto i prve pjesme pisane u binarnom kodu. Teme su karnalne prirode s redovitim izletom u metafiziku i duhovno. Pjesme su pisane slobodnim stihom što ocrtava i trendove pisanja posljednjih pola stoljeća. Ovim se putem želim zahvalitit recenzentu zbirke Danielu Mikulaco, urednici Dunji Pašić, grafičkom uredniku Toniju Buršiću te svima koji su pročitali i(li) kupili zbirku. U kvalitetu napisanog neka se uvjere sami čitatelji, a meni je iznimno drago što su se svi primjerci prodali u dva mjeseca“, zadovoljan je odjekom zbirke kojom se predstavio čitateljstvu.

Nadovezano na poeziju, glasoviti pjesnik Josip Sever i njegovo stvaralaštvo tema su Cvenčekove doktorske disertacije. Bio je motiviran činjenicom kako nema cjelovite i prave monografije o Severovom pjesništvu. Najbliže je došao pokojni Branimir Bošnjak s djelom Modeli moderniteta. Doktorand smatra da je Sever individualnim stilom napravio goleme iskorake u našem suvremenom pjesništvu, a sa samim time i u kulturi i književnosti općenito.

„Mentor je disertacije također profesor Mikulaco bez kojeg ne bi ni došlo do pisanja navedene disertacije. Opseg ovog istraživačkog rada je velik, no sa sobom donosi i mnogo veće znanstvene doprinose. Nakon što sam istražio i potvrdio prvu hipotezu, onu o istinskoj inovativnosti pjesničkog stvaralaštva i jedinstvenog iskakanja iz silnica stilske dominante, i nakon što sam predstavio novi interpretacijski ključ poetike, uslijedilo je konačno prosuđivanje o pjesničkom stvaralaštvu, a i pozicioniranje istog u sklopu suvremene hrvatske književnosti. Ovakav postupak omogućava lakše istraživanje budućim istraživačima ovog perioda hrvatskog pjesništva, ali i još važnije, otvara mjesto i poticaj uvrštavanju umjetničkog stvaralaštva Josipa Severa u sve buduće antologije hrvatskog pjesništva. Razlog ovomu vidim u nekoliko recentnijih hrvatskih antologija suvremenog pjesništva u kojima se urednici nisu dotakli stvaralaštva Josipa Severa. U konačnici, ovim istraživačkim radom želim osvijetliti jedan biser suvremene hrvatske književnosti kojega su mnogi zaboravili, a upravo zbog postojanja vremenskog odmaka, smatram kako je sada pravo vrijeme vratiti mu se te ga postaviti na mjesto koje mu i pripada“, naglasio je Cvenček i dodao da očekivani znanstveni doprinos istraživanja obuhvaća: cjelovito pozicioniranje pjesničkog stvaralaštva i poetike Josipa Severa u oblasti suvremenog hrvatskog pjesništva; predstavljanje novog interpretacijskog ključa (teorijskog koncepta) koji će se moći primijeniti na cjelokupnu Severovu poetiku te važnost proučavanja Severova lika i djela u budućnosti, ali i na uvrštavanje pripadajućeg pjesničkog stvaralaštva u sve buduće antologije hrvatskog pjesništva.

Nakraju nas je zanimalo kako se istarski Slavonac snašao u tradicionalnoj, multikulturalnoj i multietničkoj regiji u kojoj se isprepliću sve kulture koje su živjele na njenim prostorima.

„Ona najveća, hrvatska, po mome je mišljenju stara vijest pa se na nju ne gleda kao na bogatstvo već kao na nešto gotovo i unaprijed dano. Stoga, rijetke su manifestacije na kojima se promovira isključivo hrvatsko nasljeđe ili hrvatska kultura. Svejedno, pozitivnih primjera ima pa se ne može reći da je netko zakinut, no hrvatsko se često identificira s čakavskim o čemu svjedoče brojna istraživanja dijalekata, brojne pjesničke zbirke na čakavskom dijalektu te brojne manifestacije koje u osnovi imaju čakavski govor. Što se tiče same kulture veliki doprinos hrvatskom identitetu donosi svakako rad Matice hrvatske i Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika. Stoga, moje je skromno mišljenje da dok je god Matice, bit će i hrvatske riječi i kulture u Istri.“

Tekst je preuzet iz Vijenca br. 717