Ogranak Matice hrvatske u Trogiru - izvješća

Ca odzvanja s neba

U čarobnom ambijentu Kneževog dvora u Trogiru OMHT, u suradnji s Radovanom Slade-Šilovićem, organizirao je nezaboravnu glazbeno-scensku večer poezije Mirka Slade-Šilovića Ca odzvanja s neba. Mnogobrojna publika uživala je u magičnom spoju stihova, glazbe i emocija.

Produhovljena, dovitljiva, humoreskna, ljubavna, prokrvljena, životna, sva poezija Mirka Slade-Šilovića je prožela tijela i duše publike, ali i izvođača. Bilo je toliko nabijeno emocijama, da je Bjanka Ivas, mezzosopran, jedna od izvođača, morala suzbijati suze od ganuća nekoliko puta tijekom večeri. Njezine izvedbe pratio je na gitari trogirski glazbenik Ivan Cinotti. Stihove i eseje Mirka Slade-Šilovića govorio je mladi nagrađivani glumac i dramski umjetnik (nagrada hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina u drami 2022.). Eugen Stjepan Višić, zaljubljenik u glazbu, dramaturg i režiser večeri. Uspomenu na hrvatskog književnika Mirka Slade-Šilovića evocirali su njegov sin Radovan Slade-Šilović, savjetnik za scenski gvoor i producent večeri i Danka Radić. Ima osoba koje su dio našeg identiteta, osobnog i grupnog. Takav je bio i ostao Mirko Slade-Šilović, ta tako slojevita osoba, što se uostalom razabire u širokom rasponu zanimanja, profesor matematike i fizike, muzealac, književnik, pjesnik s pečatom, naglaskom trogirske cakavice, publicista, humorista, kroničar, pisac izuzetnog angažmana (energije) nadasve osebujne biografije, glumac, režiser i savjetnik za dokumentarce o Trogiru i igrane filmove, osnivač kulturnih ustanova, javni djelatnik, hrvatski rodoljub koji je čitav svoj život težio za samostalnošću svoje Domovine koju je ipak dočekao, ali njegovo staro i napaćeno srce nije mu dozvolilo da u tome dugo uživa. Dio svoje duše pretočio je u svoj grad, u njegove čipkaste zvonike i zdanja istančana kamenarstva, bdijući nad njim i dalje poput blaženika. Svestrani kulturni djelatnik u čijem opusu je utkana golema ljudska energija, pregnuće, ljubav i etičnost, bavio se sakupljanjem i čuvanjem trogirskih starina te se istaknuo, između ostaloga, i kao konzervator. Uz oca Roka, također konzervatora, izoštrio je senzibilitet za vrijednost trogirskih kulturnih dobara unutar njihovog kulturnog i prirodnog ambijenta. Za razliku od znanstvenika iz akademskog miljea, počevši od gradskog ambijenta pa do svog doma prepunog antikviteta, imao je privilegij živjeti s umjetninama, kojima se posvetio i brinuo u nadi da će ih spasiti za budućnost.

Pisao je poeziju, prozu i humorističke crtice. Tiskano mu je oko 300 pjesama, najveći dio u trogirskom dijalektu – trogirska cakavica i pjesma u prozi - u raznim časopisima i revijama. Suauotor njegove knjige Rječnik trogirskog cakavskog govora, pjesnik, antologičar Duško Geić je zapisao da je Mirko Slade-Šilović na kraju svojeg čakavskog pjesničkog opusa došao do one faze u pjesništvu koju teoretičari čakavskog izraza nazivaju pjesništvom poetskog osvještenja.

Malo je pjesnika koji su toliko stihova posvetili svojem gradu - Trogiru. A Trogir je dakako istančao njegov senzibilitet. U njegovim pjesmama i nama je pružena mogućnost proživljavati trogirsku prošlost, susretati njegove stvaratelje iz izgubljenog trogirskog miljea, osobito one osobnosti koje je i on poznavao, te spomenike voljenog mu zavičaja, koji su poprimili nove vizure i nove dimenzije, kroz stranice protkane za njega specifičnim ritmom teksta izrazite poetske komponente.

U okruženju “njegove Matice i njegovog Muzeja” u Trogiru u travnju 1992. otvorio je izložbu koncipiranu po njegovoj zamisli “Trogir svijetu - svijet Trogiru“ s pismima prosvjeda protiv rata u Hrvatskoj koja su obišla svijet. U svibnju te iste godine je umro. Vjerujemo da se Bog po njemu nije umorio od sveopće sebičnosti i zapuštanja života, jer Mislavić (pseudonim kojim se Mirko ponekad potpisivao ispod svojih bilješki i vijesti), naš prijatelj u Bogu, nikad nije birao stranputice zaobilazeći onaj istinski i teži životni put, radi luksuza ili komocije. Njegovom rukom ispisan ružarij: Za umorna trogirska ramena, za slipe, za izgubljene, za dušu izmučene Domovine, potreba je da u današnjem vremenu postane litanija.

Danka Radić

slika


Uredništvo

Danijel Hrgić

Ogranci

Arhiva