U SVAKOM SLUČAJU TE VOLIM

Najmlađa članica trogirskog ogranka Jelena Đorđević, mag. philol. croat. et angl., moderatorica programa predstavila je Luka Paljetka kao „čovjeka koji nas je na području kulture i umjetnosti u mnogočemu zadužio“, iznjevši ključne podatke iz njegove biografije i njegova književna djela. Pjesnik, prevoditelj, kazališni i likovni kritičar, redatelj, feljtonist, esejist, antologičar, pisac za djecu, dramski pisac Luko Paljetak rođen je 19. kolovoza 1943. u Dubrovniku. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao je kroatistiku i anglistiku, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao je na studiju humanističkih znanosti, polje filologija. Radio je kao redatelj i dramaturg Zadarskoga kazališta lutaka, zatim kao asistent na Filozofskom fakultetu u Zadru na Katedri za noviju hrvatsku književnost i na Katedri za svjetsku književnost. U to vrijeme bio je jedan od urednika časopisa Zadarska revija. Redovni je član HAZU, dopisni član Slovenske akademije te član Akademije ruske književnosti.

Radeći u Kazalištu lutaka Zadar, afirmirao se kao redatelj brojnih nagrađivanih lutkarskih predstava. Prevoditi je počeo već u studentskim danima, a danas je jedan od vodećih hrvatskih prevoditelja s više europskih jezika, specijaliziran za prevođenje zatvorenih pjesničkih oblika. Značajni su njegovi prijevodi s engleskoga, ruskoga, francuskoga, španjolskoga, slovenskoga. Zadužio nas je kompletnim, cjelovitim prijevodom Shakespeareovih soneta, cjelovitim opusom franca prešernA, te prijevodom Uliksa Jamesa Joycea I engleskih romantičara 19. stoljeća – Byrona, Shelleyja, Keatsa, Blakea…

Svira nekoliko instrumenata, izvrsno poznaje glazbenu umjetnosti, a u novije vrijeme sve se češće javlja i kao slikar, što govori o širokom umjetničkom interesu ovoga autora, zbog čega je redatelj Tonko Jović 2012. godine snimio dokumentarac o njemu koji je prigodno nazvao Meštar od svega.

Izdavačka kuća Croatia Records objavila je dvostruki CD s njegovim uglazbljenim stihovima koji izvode poznati hrvatski izvođači kao što su: Arsen Dedić, Tereza Kesovija, Ibrica Jusić, Ivo Pattiera, Zvonko Špišić, Hrvoje Hegedušić i mnogi drugi.

Sav književni opus ovoga autora obiluje živošću i ritmičnošću, pa ga je književnik, prevoditelj, kazališni kritičar, dramaturg i redatelj Boris Hrovat u svojoj recenziji nazvao „pjesnikom radosti življenja“, dok ga književna kritičarka i profesorica Katja Bakija u Analima Dubrovnik naziva „poetom ludens hrvatskoga pjesništva“, a tekst završava riječima: „Paljetak je pjesnički optimist koji vjeruje u mogućnost ljubavi i sreće koju treba tražiti i otkrivati u naizgled beznačajnim sitnicama. Nije samo romantični pasatist i virtuozni slikar jednog prošlog vremena, nego je i inventivni tvorac vlastitog svijeta oblika, znakova i slika, osebujni majstor jezika i stiha. Krećući se u svom radu samo određenim stazama ovog raznorodnog, bogatog i plodnog pjesništva, uvijek se i iznova uvjeravamo da hrvatska lirika kroz stihove Luka Paljetka najizravnije razgovara sa svojim ishodištima.“

Ipak, o Paljetkovu je radu najviše pisao i najvjernije ga pratio njegov dugogodišnji prijatelj akademik Tonko Maroević, čovjek koji je pročitao baš sva njegova djela. Njihovo veliko prijateljstvo koje je trajalo više od 50 godina svima je nama poznato, a o tome koliko su bili povezani govori i to da je Luko, potresen smrću Tonka Maroevića prije tri godine, u svega tri dana napisao sonetni vijenac njemu u čast, nakon čega je snimljen i videozapis u kojemu recitira vlastite stihove uz glazbu skladatelja Darka Matičevića.

Manje je poznato da je Luko Paljetak u svojoj doktorskoj disertaciji proučavao rad nepravedno zanemarenoga pjesnika i prevoditelja, profesora u Klasičnoj gimnaziji u Splitu koji je živio i djelovao u prvoj polovici 20. stoljeća Ante Cettinea. Na zanimljiv je način moguće povezati rad ovoga autora s dalmatinskim podnebljem, Splitom i Trogirom. O njegovom umjetničkom opredjeljenju i ljubavi prema umjetnosti postoji puno zapisa i nemoguće je sve navesti. Ostalo smo saznali iz prve ruke od njega samog, iz razgovora kojeg je Jelena Đorđević održala s Lukom Paljetkom koji je pričao jezikom malog i jednostavnog čovjeka.

Prof. emeritus Ivo Babić svojom spontanošću u opuštenoj atmosferi uveo je mnogobrojnu publiku u najzanimljiviji dio programa koji je prštio intelektualnim mislima kojima je dočaravao velikog Luka Paljetka i njegovo monumentalno djelo te upadicama akademika, tako da se to pretvorilo u verbalno nadopunjavanje dvojice intelektualaca par excellence. Oboje su se složili da su Trogir i Dubrovnik povezani principom spojenih posuda pretačući međusobno kulturu, ljepotu i sklad koji povremeno poremete tek ljudi, nesavršeni po definiciji. Prof. Babić komentirao je Canterburyjske priče (engl. The Canterbury Tales), Geoffreya Chaucera koje je Luko Paljetak preveo, uspoređujući ih s Dekameronom (Decameron) Giovannija Boccaccia, s čijim se djelima Chaucer upoznao za boravka u Italiji. Nije propustio istaknuti da je upravo Luko Paljetak u Marulićevim stihovima pjesme Molitva suprotiva Turkom otkrio akrostih na latinskom. Dva istaknuta barda govorila su o povijesti, religiji… te je za istaknuti da je Luko Paljetak sjedeći točno ispod Raspela kritizirao, ali dobrodušno i s dozom humora, teologe da su depoetizirali Bibliju. Doticali su se i mitova, jer bez njih se ne može kako je rekao Platon; nadopunjavali se latinskim citatima i prijevodima. Prof. Babić istaknuo je, s čime se akademik Paljetak složio, da je Molitva za moju uvalu koju je napisao Splićanin Ante Cettineo najljepša pjesma ekološke tematike u hrvatskoj poeziji (njegov život i djelo su tema Paljetkove doktorske disertacije).

Publici koja nije krila oduševljenje čakulom osebujnih protagonista (Paljetka i Babića) obratio se i Zoran Bošković, nakladnik 19 knjiga akademika Paljetka među kojima se posebno ističe bibliotečni niz, kapitalno izdanje Sabranih pjesama i proze u 10 knjiga. Citirao je opravdane hvalospjeve najboljih hrvatskih književnih kritičara o Paljetkovim djelima. Neke od najboljih je izostavio, npr. pok. Tonka Maroevića jer je još svježi rastanak i nije želio kvariti svečarski ambijent. Istaknuo je među ostalima dr. Domagoja Vidovića koji je napisao kako je Paljetak moderni književnik staroga kova jer je, s jedne strane, sklon inovaciji, a s druge sinkretizmu umjetnosti svojstvenom antici, trubadurima i šansonijerima. Kao istinski homo universalis spaja glazbu, likovnost i književnost, vrhunski je izvođač te kao takav živi podsjetnik na činjenicu da su se u pradoba pjesme pjevale, a ne krasnoslovile. Prožimanje modernosti i tradicije razvidno je i u tome što je Paljetak istodobno pjesnik metra, rime i soneta (dakle, strogo zadanih oblika), ali i slobodnoga stiha, književnik koji se okušao ne samo kao pjesnik, nego i kao romanopisac, dramski pisac, esejist, feljtonist i prevoditelj, a često bi se, kao književni i likovni kritičar, antologičar te pisac predgovora i pogovora, našao i s druge strane umjetničkoga djela. Paljetak je istodobno i vrhunski književni praktičar i teoretik. Vidović postavlja pitanje i daje odgovor: Zašto je Paljetak važan Dubrovniku i domovini? Ovih slavljeničkih dana treba se podsjetiti zašto je Paljetak važan Dubrovniku i domovini. Dubrovniku je važan zbog toga što ga je ponovno učinio kulturnim središtem. Naime, nakon sjajnih razdoblja humanizma, renesanse i baroka, kad je Dubrovnik bio istinskom hrvatskom književnom prijestolnicom (prisjetimo se Vetranovića, Držića, Gundulića, Đurđevića i inih) padom Dubrovačke Republike pala je i gospodarska moć, a najizvrsniji su se Dubrovčani razmiljeli svijetom te su trebala proći desetljeća kako bi Grad iznjedrio Iva Vojnovića, a zatim još nešto malo više vremena kako bi Luko Paljetak vratio Dubrovnik na pijedestal ne dopustivši da se provincijalizira sredina koja je presudno utjecala na oblikovanje hrvatskoga standardnog jezika i kulture.

Splitski profesor, skladatelj i šansonijer Darko Matičević, dugogodišnji prijatelj akademika Luka Paljetka, koji je uglazbio puno njegovih pjesama, sjajno s puno osjećaja izveo je Lukovu uglazbljenu pjesmu Ljubičaste kiše.

Luko Paljetak predstavio je publici i svoju prijateljicu darovitu Stanu Šćapec, medicinsku sestru i njezinu prvu zbirku pjesama Pjesme za lijek. Pročitao je i nekoliko njezinih pjesama, a nekoliko ih je pročitala i autorica. Luko Paljetak je čitao i pjesme iz svoje najnovije zbirke Opći pojmovi, koju je osobno uredio, grafički, likovno oblikovao.

Na kraju prvorazredne kulturne glazbeno-scenske večeri publika se teško rastala od akademika Paljetka, poručujući mu U svakom slučaju te volim, nadajući se novom druženju s velikim a nadasve dobrim, malim i jednostavnim čovjekom.

Danka Radić