Ogranak Matice hrvatske u Trogiru - izvješća

OMH u Trogiru predstavio dva vrijedna izdanja

Prva je, u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Trogiru, knjiga Duška Geića "Trogirska fiorala, pisme cakavske i storije o starine". Autor je prosvjetni, kulturni i javni djelatnik, pjesnik, antologičar, rječničar i teržak-vinogradar, član Društva hrvatskih književnika, autor niza zbirki poezije i kratke proze i suradnik mnogih časopisa za kulturu. Istakao se kao melograf, zapisujući pučke napjeve Trogira i okolice. Autor je u zbirci donio niz eseja inspiriranih trogirskom poviješću i to na svom zavičajnom idiomu – trogirskoj cakavici. Na predstavljanju je autor, sjajan recitator i versifikator čitao odlomke svoje knjige, a njegov ansambl – vokalni kvintet Frottola izvodio je kraće renesansne i ranobarokne skladbe.   

Druga je knjiga "Ptice slobode, moj prvi grafit" autora Gorana Kovačevića, koji je rođen u Trogiru 16. svibnja 1945. godine. Po zanimanju inženjer brodogradnje, tek nekoliko godina radio je u brodograđevnoj industriji, dok je najviše bio vezan za zrakoplovstvo na području zemaljske operative, komercijalnog menadžmenta u slovenskoj kompanija Adria Airways. Jedan je od inicijatora osnivanja i pilot prve hrvatske zrakoplovne postrojbe u Sinju 1990. godine. Bojnik Goran Kovačević dao je značajan doprinos i u naoružavanju IV. brigade ZNG-a i šire.

Knjigu Gorana Kovačevića „Ptice slobode, moj prvi grafit“ predstavili su: Siniša Kekez i Toni Paštar (novinari Slobodne Dalmacije), Goran Ugrin (ex producent HRT-a) i Toni Jagnjić (Centar izvornosti Splitsko-dalmatinske županije).

Ptice slobode koje su kao izravnom protagonistu Goranu Kovačeviću bile povod za pisanje ove knjige, metaforički su poletjele na sinjskom aerodromu. Prema podatcima koje navodi autor Kovačević, prvu ilegalnu borbenu zrakoplovnu postrojbu utemeljili su Mate Raos, Mladen Krstulović i Goran Kovačević; sva trojica članovi Aero-kluba Split, u najvećoj su konspiraciji iznjedrili embrij hrvatskih zračnih snaga. Uz Raosa, Krstulovića i Kovačevića u grupi su još bili: Milan Nediljko Ivačić, Željko Pavić, Boris Kekez, Mladen Škalic, Branko Fridel i Boženko Poljak. Prema "službenoj istini" toj devetorici priključeni su i drugi od kojih je većina, neupitno, dala značajni osobni doprinos u pripremi i organizaciji obrane od velikosrpske agresije na Hrvatsku, ali u prvoj postrojbi Hrvatskih zračnih snaga nije ih bilo i tu im nije mjesto.... Knjiga se sastoji od tri cjeline: prve koja je autobiografska, druge u kojoj je autor opisao osnivanje Samostalne zrakoplovne grupe i njihove najvažnije borbene akcije "Vela straža" na Šolti, "Zbrojovka" i "Male Bare", te treće poglavlje u kojemu s odmakom od gotovo tri desetljeća autor iznosi svoje opservacije, te gdje se na posve neobičan način obraća prijateljima Petru, Mati i Mladenu. Piše im, kaže, sve o čemu je s njima razgovarao, gdje su se mimoilazili i gdje na otvorena pitanja nije dobio odgovore. A morao im je, kaže, pisati i u knjizi, ne radi njih već radi sebe.... Govoreći o nepriznavanju osnivanja njihove borbene grupe kao embrija hrvatskih zračnih snaga Kovačević se suprostavlja tvrdnjama pilota pristiglih iz JNA poslije međunarodnog priznanja Hrvatske i njihovim pričama da ranije to nije bilo realno pošto ih aerodromi u Hrvatskoj navodno nisu mogli primiti. Time se, kaže Kovačević, vrijeđa zdrav razum i zato on i u ovoj knjizi diže svoj glas.... Dakle, povijest zrakoplovstva u hrvatskoj bilježi se godinu dana nakon stvaranja prve dragovoljačke zračne postrojbe, dolaskom prvog Miga...", istaknuo je,  između ostaloga, Toni Paštar.

Siniša Kekez, autor predgovora knjige, istaknuo je da mu je „susret s rukopisom "Ptice slobode" Gorana Kovačevića bio poticajan u više smjerova. Najprije zbog uvida iz prve ruke u važne akcije Šolta, Zbrojovka i Male Bare i njihove protagoniste, o kojima je uglavnom znao iz medija ili iz usmene predaje. Pripreme i same akcije te pripadajući im problemi čitaju se napeto poput trilera. Goran Kovačević stoji čvrsto na nacionalnim stajalištima, ali pokazuje i humanost prema protivnicima, kao i empatiju prema stradanjima u Mostaru i Sarajevu. Pisac je obilježen svojim jasno izraženim političkim i svjetonazorskim stavovima, pa i religijom, koje jasno iznosi, ali nije isključiv. Knjizi draž daje i polemičnost oko nekih odluka stožera i zapovjednika Hrvatske vojske, prijepori o kadrovskoj politici, naročito o podjeli na one iz prvih dana rata i na one koji su došli naknadno, iz redova JNA.

S druge strane rukopis i knjiga nude zanimljiv uvid u osobnu povijest, najčešće ispisanu pišćevom trajnom zaokupljenosti letenjem i ljubavlju prema njemu, kako svjedoči naslov.....

Ova knjiga Gorana Kovačića, koju je on radno naslovio "Moj prvi grafit", prakticira i zagovara zanemarenu, a toliko potrebnu kulturu sjećanja, analize i dijaloga i zato je dobrodošla i danas, kao i prije trideset ili tristo godina. U tome smislu treba se nadati da piščev prvi grafit neće biti i zadnji jer rasprava, koju ustrajno priziva, ovom knjigom zapravo bi tek trebala započeti.

Na kraju je bio prikazan dokumentarni film producenta Gorana Ugrina, ex producenta HRT-a.

U prigodnom programu nastupili su Miše Rovinježovi: Roza Miše, violina s prof. Lukom Jadrićem i Nikolina Miše, klavir, u klasi prof. Jelene Buble  (Glazbena škola u Trogiru).

Knjiga se može besplatno čitati na portalu ISSUU.com: link. rb.gy/dnnrmq   

slika


Uredništvo

Danijel Hrgić

Ogranci

Arhiva