U Sisku je 13. ožujka 2026., u organizaciji Doma kulture Kristalna kocka vedrine i Ogranka Matice hrvatske u Sisku, u prostorijama Kulturno-povijesnoga centra Sisačko-moslavačke županije, uprizorena predstava San i ludilo, u autorstvu i izvedbi Gorana Matovića i Sare Renar. Predstava je posvećena stvaralaštvu i osobi Tina Ujevića, a prisutnima je pružila živopisan otisak Ujevićevih djela i nastojanja.
U gotovo prijateljskoj atmosferi, u neposrednoj blizini auditorija, Matović i Renar su svojom interpretacijom pred sisačku publiku donijeli raznolike Ujevićeve stihove, kako one najpoznatije, tako i one koji se rjeđe mogu čuti, jednako kao i društveno kritičke i konfesionalne dijelove njegovoga – u široj javnosti često zapostavljenoga – proznoga stvaralaštva i esejistike. U scenskom međuprostoru govora, gestikulacija i krasnoslovljenja, uz glazbeno-ludičku pratnju Sare Renar, Matović je vješto oživotvorio šarolike, harmonične i paradoksalne fragmente Ujevićevoga duha, takoreći čineći od samoga sebe platno na kojemu su se pojavljivale slike Ujevićevih stremljenja. Gledatelji su tako imali iznimnu priliku ne samo čuti Ujevićeve riječi, nego i vidjeti jedan vremenski udaljen, a ipak izvedbeno blizak, živući odraz čovjeka čija se pojava fiksirala kao jedno od ključnih uporišta hrvatske kulture. U Matovićevom kazivanju i proživljavanju Ujevića gledateljima je bilo pruženo svjedočanstvo lucidnosti i bogatstva sveobuhvatnoga, Tinovoga pjesništva, koje velikom silinom vodi prema razotkrivanju učmalosti svakodnevice, ali se u isto vrijeme odlikuje i blagošću utjehe pred raznolikim pojavama patnje i otuđenosti. Sve je bilo dodatno naglašeno video isječcima samoga Ujevića, uz koje su bili pridruženi i dijelovi glazbene interpretacije Ujevića od strane Arsena Dedića, koji je bio prvotni Matovićev partner u ovom dramskom prikazu.
Goran Matović i Sara Renar tako su publiku, koja ih je nagradila snažnim i dugotrajnim pljeskom, doista ostavili s ujevićevskim, pjesničkim snom o neizmjernoj slobodi i veličanstvu kreativne naklonosti duha – koji se uslijed nedostatka tankoćutnosti pomišlja kao ludilo – i komplementarno tome, s prividnim ludilom čovječnosti, zatečene u košmaru svijeta, a koja se, unatoč svakoj predodžbi o naivnosti i jalovosti, usuđuje sanjati jedan istinski umjetnički, širok i sveobuhvatan obzor pojedinačnoga i svjetskoga zbivanja, gdje je granice života i umjetnosti, izvedbe i slušanja, interpretatora i pjesnika, nemoguće u potpunosti razaznati.
Marin Kos
❌
◀
▶
Danijel Hrgić