Otvorena dobrotvorna izložba Stephana Lupina u Sisku UMJETNIK POMAŽE MLADIMA

U Strukovnoj školi Sisak u nazočnosti mnogobrojne publike otvorena je u subotu, 18. rujna 2021., donatorska izložba Stephana Lupina Umjetnost u vrtlogu strasti, nemira i napetosti . Velika izložba koju čini više od pedeset radova umjetničke fotografije, reljefne slike i skulpture svjetski poznatog umjetnika Stephana Lupina naprosto se preselila iz Gliptoteke Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Sisak u organizaciji Matice hrvatske u Sisku.

Zahvaljujući velikim humanitarnim srcima Stjepana Lupina i dr. art. Mirne Rudan Lisak, autorice izložbe i autorice kataloga izložba je u Sisak doputovala kako bi „u cijelosti bila predstavljena tome potresom teško ranjenom gradu. Ovo je gostovanje, stoga, humanitarnog karaktera i umjetnikova donacija lokalnom stanovništvu kako bi lupinizam, njegov vlastiti umjetnički pravac, pružio odmak od života bremenita brigom o budućnosti i dugoročnoj obnovi prostora Sisačko-moslavačke županije…Umjetnik njome nastavlja misiju posvećivanja svojeg rada djeci i mladima potičući vlastitom umjetnošću kreativnost i upornost na njihovu budućem profesionalnom putu. Ovom prigodom također za aukciju donira sedam svojih vintage fotografija, u cilju da se prikupljenim sredstvima izravno pomogne djeci najpogođenijoj potresom.“ – istakla je u katalogu izložbe Mirne Rudan Lisak.

Prisutne je ispred Strukovne škole Sisak pozdravila Sonja Turk, prof. zahvalivši umjetniku i svima koji su omogući ostvarenje ove izlože kazavši da su i djeca škole pokazala veliki interes za izložbu.

Predsjednik Matice hrvatske u Sisku dr.sc. Tomislav Škrbić istaknuo je da Matica ovom izložbom obilježava 85. godišnjicu osnutka prvoga Pododbora u Sisku 1936. godine i 31. godišnjicu obnoviteljskoga rada Ogranka nakon prestanka djelovanja 1971. godine zbog poznatih političkih događaja toga vremena. Godine 1990. nakon demokratskih promjena ponovno je 2. listopada 1990. godine obnovljen rad Matice u Sisku koji kontinuirano djeluje i danas. Matica je nakon razornog potresa 28. i 29. prosinca 2020. ostala bez prostorija za rad ali unatoč toga organizira kulturne programe koji su važni za mentalno zdravlje ljudi i djece, njihovo obrazovanje i društveni život, a ova dobrotvorna izložba je još jedan od načina da se pomogne stradalima u razornom potresu, osobito mladima.

Ispred Predsjednika Matice hrvatske prof. dr.sc. Stipe Botice i Predsjedništva prisutnima se obratio Goran Galić, glavni urednik „Vijenca“ istaknuvši da je Ogranak u Sisku jedan od najaktivnijih Matičinih ogranaka te da je nekim programima kao što su Kvirinovi poetski susreti i Riječi, časopis za kulturu književnost i znanost upisan na kulturnu kartu Hrvatske a ovom izložbom proširio je i svoju djelatnost. Spomenu se i 50. obljetnice Hrvatskog proljeća i podsjetio je da su mnogi Proljećari iz Siska stradali 1971. u čistkama kada je nedemokratska vlast udarila na Maticu, ukinula je njezino djelovanje, pozatvarala njezine prvake i članove proglasivši ih neprijateljem vlasti i države.

O Stephanu Lupinu govorila je Mirna Rudan Lisak kazavši da je „Stephan Lupino u svijetu je prepoznat po fotografijama New Yorka '80-ih godina prošlog stoljeća. Uz te su fotografije njegovi briljantni portreti, aktovi i modne fotografije objavljeni u prestižnima svjetskim časopisima kao što su Photo, Zoom, Vogue, King, Max, Playboy, L'Europeo, L'Espresso, Per Lui i mnogim drugima. Nemoguće je ne biti impresioniran plejadom slavnih koje je studijski portretirao – bili su to Billy Idol, Bryan Ferry, članovi grupe The Ramones, Frank Zappa, Malcolm McLaren, Grace Jones, Pelé, Joe Strummer, Rupert Everett, Terence Stamp, Malcolm Forbes i mnogi drugi. Pa ipak, u središtu njegove pozornosti oduvijek je bila i ostala snažna i emancipirana žena koja bez iznimke u sebi nosi nešto lutalački i nezemaljsko: njezina je zagonetnost u umjetnikovim očima stvorila mitsko biće, nikako ono koje poput Picassa treba uništiti, već ideal trajno uzdignut na pijedestal, odakle nikad nije prestala svijetliti u golemu Lupinovu umjetničkom opusu.

Budući da su Lupinova djela permanentni nositelji prijelomnih trenutaka širih razmjera, po povratku u Hrvatsku u vrijeme Domovinskog rata učinio je začudan zaokret kako bi se nakon uzbudljive njujorške umjetničke i noćne scene ciklusom Moji anđeli posvetio teško bolesnoj djeci kao metafori umiranja, tuge i nestajanja. Potom je išao još dalje te je odbacio i fotografiju ne bi li se u području kiparstva i slikarstva ponovno vratio motivu smatrajući da njime još uvijek ima nešto reći ako u njega ugradi sve spoznaje stečene u multikulturalnoj sredini te umrežavanjem različitih umjetničkih grana i medija kreira vlastiti umjetnički izraz. Čim je proširio područje svojeg djelovanja nastao je lupinizam – njegov vlastiti umjetnički pravac, pod čijim okriljem svako djelo nosi snažan pečat umjetnikove osobnosti. Za Lupinova je djela nedovoljno reći da vibriraju tek povijesne i aktualne rezonance vremena. Budući da je kao umjetnik duboko uronjen u stvarnost, on nizom svojih tematski povezanih ciklusa Peti element, Drugi svijet, Apokaliptični svijet i Kataklizma također smiono navješćuje svijet koji tek dolazi, u kojemu unatoč sumornoj stvarnosti on vidi ljepotu čak i kad likovnim jezikom progovara o apokalipsi na tragu distopijskog nadrealizma, u čijem se prostoru odigrava bespoštedna borba između dobra i zla. – istaknula je.

„Lupino se poput francuskih nadrealista odrekao antike čak i onda kad progovara o njoj. Njegove dinamične siluete podjednako pripadaju i zračnome i podvodnom svijetu preobražavajući se u mitološko-alegorijske motive koji će – kao u Agoniji anđela ili mitskoj Ondine – često padati umjesto da se uzdižu izazivajući tako nevjericu u oku promatrača. Riječ je o autentičnoj europskoj mitologiji iz koje potječe srednjovjekovna estetika Lupinovih arhaično-futurističkih monumentalnih djela, a kako ona nastaju iz teškoga, muževnog materijala, njegovi robusni križevi zrače viteštvom, dok izdužene skulpture nalik ranogotičkima lebde hodajući na prstima poput balerina, bolno svjesne da će čovjek demonima uvijek bacati samo anđele. No upravo će vječni sraz raja i pakla iznjedriti Vatrenog anđela, dok će antička Venera, rođena iz mora, u umjetnikovoj interpretaciji dobiti krila i konačno uteći oceanu odletjevši u beskraj nebeskog plavetnila.

Brojne drvene skulpture nastale u istom razdoblju imaju aplicirane metalne dijelove te su najčešće posvećene ženi kao pravoj vitezici, jer Lupino je dovoljno oštrouman da zna kako je svijet primarno stvoren za muške osvajačke pohode, dok je ženi ostavljeno osvajati osvajača, i možda su zato njegove apstrahirane skulpture uvijek u borbenom oklopu štiteći istodobno svu složenost ženskog bića. Osim toga, na svojem umjetničkom putu on kreira sintezu zraka, vode, zemlje i vatre vraćajući nas u pandemiji koronavirusa praiskonskim elementima, da bi na pragu izlaska iz svjetske krize u ženi ponovno pronašao izvor nade i ljubavi. Tako u današnjem svijetu, u kojemu po njemu nema istinske ljubavi osim izvorne majčinske, on oblikuje Majku hraniteljicu, Madonu i dijete te Ženu maslinu pokazujući da ni u jednom trenutku ne možemo pobjeći vlastitoj podsvijesti, u kojoj – ma koliko stari bili – uvijek smo u majčinu krilu. Ipak, s obzirom na to da upravo umjetnici moraju prednjačiti u duhovnosti, spomenuti su majčinski motivi Lupina vratili sakralnim temama, od kojih Posljednja večera treperi na platnu velikih dimenzija kako bi od morskog kolorita i podvodnog loma svjetlosti oblikovao Kralja nebeskoga i dvanaest njegovih apostola vrativši tako ocean praiskonskoj dobroti.

Čak ni u prošlosti nije bilo mnogo umjetnika poput Stephana Lupina kojemu je svaki izbor oduvijek bio pitanje života i smrti, svojstveno svima koji se ne mire prosječnošću. No upravo je zato uzbudljivost njegove umjetnosti analogna nepredvidljivosti njegova života, a iznad svega trebalo je hrabrosti nekoliko puta samoga sebe rušiti sa svjetskog vrha na samo dno, među početnike, da bi nakon što se stropoštao svaki put spremno ustao. Lupinizam je, stoga, u svojim nasrtajima na uživatelja baš poput oceana, jer svakim svojim stvaralačkim činom on poput vala proždire prethodni odlažući ga u najdubljim zakutcima svoje mračne nutrine ne bi li na svjetlost uvijek iznova iznjedrio nešto posve novo i neočekivano, što se u svojoj biti sastoji od fosforne pjene i slavljenja života u svoj njegovoj veličanstvenosti. Stil je to koji stil nije, jer kad bi kao u prošlosti on i dalje bio estetskim načelom, umjetnik bi izgubio apsolutnu stvaralačku slobodu, a publika bila prikraćena za ples na površini, čiji istrzani ritam stalno donosi obrat podsjećajući nas kako je malo umjetnika tako smiono svakim svojim postupkom odbacivalo sve što je prije toga posjedovalo. Budući da je lupinizam proizišao upravo iz umjetnikova života, jedno je sigurno: Lupino se nikad neće nasukati na svojoj umjetničkoj zadaći, i zato poslije velikog uspjeha u Gliptoteci u budućnosti od njega možemo očekivati još mnogo kreativnih i umjetničkih iznenađenja.“

Izložbu je otvorio župan Sisačko - moslavačke županije Ivan Celjak zahvalivši Lupinu na doniranim vintage fotografijama koje će zahvaljujući donatorima poboljšati života mladih, učenika Strukovne škole Sisak koji su stradali u razornom potresu krajem prošle godine. Zadivljen sam prostorom u koji ste smjestili izložbu i siguran sam da će u njemu biti organizirane još mnoge izložbe. Dobili smo novi izložbeni prostor u gradu Sisku.

Izložba je realizirana u suradnji Matice hrvatske Sisak, Strukovne škole Sisak i Županije Sisačko-moslavačke. Postav izložbe u Sisku potpisuje Kristina Mareković, akademska slikarica. Katalog i plakat oblikovao je Goran Jurić. Izložba će biti otvorena do 28.studenoga 2021. godine.