Izložba grafika U SJEĆANJE - IVAN ANTOLČIĆ

Kazao si dragi Ivica: “Svi smo u životu imali svoje stablo na koje smo se htjeli popeti i osvojiti ga ili se pod njega ili u njega skloniti”. Ti si večeras  bio naše stablo ispod kojega smo se sklonili  u radosti  sjećanje na tebe i na tvoju veličanstvenu umjetnost. Najljepše je to što je pod tim stablom , poslije popodnevne nastave došla mladost, naši učenici, gimnazijalci kojima smo odmah podijelili  tortice. Da na  samom početku da se okrijepe i da mogu slušati nadahnuto  kazivanje dr. Borisa Vrge, koji je zagledan u tvoje radove i u nas govorio o tvome dvorištu u Komarevu iz kojega si crpio motive dajući nam ih u savršenoj slici, grafici, skulpturi ili u ilustraciji. Mlade je Boris podučio i o  svilotisku, sitotisku i drugome a oni  stisnuti ko u košnici začuđeno slušali. Bio je tu i Ivan Novak kolega grafičar koji je postavio izložbu.

Bilo nas je puno, neki su morali  i vani stajati ispred tvoje Matice hrvatske Sisak, čiji si bio član, čekajući red da uđu.

Pjesnikinja Bisreka Goleš Glasnović govorila  je emotivno o vašem  prijateljstvo o tvojoj radosti kad si pogledao korice zadnjih Riječi a na njima pjesma posvećena tebi i Ferdi Ćusu.  Slavko Jendričko se razbolio, ali poslao je pjesmu posvećenu tebi da je pročitamo. Čitala je Franka, tek je stigla s kolegicama i kolegama iz škole i odmah je prihvatila izazov. Nakon nje naš dožupan, tvoj imenjak, Ivan Celjak inventivno je zaokružio  govorenje o tebi: dobrom čovjeku i velikom umjetniku te je otvorio izložbu.

Došle su mnoge Siščanke i Siščani, tvoji prijatelji i susjedi iz Komareva…svi smo bili stisnuti pod tvojim stablom i u mislima s tobom! Hvala za sve što si nam darovao, sklonjeni u krošnju tvoga stabla hrabro prkosimo nedaćama!

(Đurđica Vuković)