Iz Predgovora:
Ideja koja se u ovoj knjizi izlaže i razvija iznesena je na hrvatskom jeziku od 2008. do 2011. u dva sveučilišna udžbenika i jednom članku u časopisu “Filozofska istraživanja”. No zbog gotovo nikakve cirkulacije objavljenih knjiga izvan matičnih fakulteta i zbog određene znanstvene klime u Hrvatskoj, smatram da je potrebno da se na ovaj način obratim i široj zainteresiranoj javnosti pišući na popularan, ali znanstveno korektan način. Tekst je namijenjen kako opće kulturno zainteresiranim čitateljima, tako i stručnjacima koji su na bilo koji način u dodiru s egzaktnim znanostima. Sama ideja, na prvi pogled strogo znanstvena, ima praktičnu važnost i za široku javnost, jer može utjecati na pogled na svijet i na svjetonazor svakog čitatelja.
Zbog boljeg razumijevanja o čemu se radi, u prva tri poglavlja ispričat ću jednu znanstvenu “priču” o energiji. Priča je istinita, dalekosežna i trebala bi biti bliska svakome čitatelju koji je nekad u srednjoj školi slušao fiziku, točnije zakon o postojanju i očuvanju energije. Taj zakon jedan je od temeljnih prirodnih zakona i na prvi pogled nema ničega zajedničkog sa svjetonazorom znanstvenika ili stručnjaka koji se njime bave. Jer, čini se, fizički zakoni su svuda isti: u Sjevernoj Koreji i u Europi, u Saudijskoj Arabiji i u Sjedinjenim državama. Radi se o tome da zakon o energiji količinski i brojčano jest za svakog isti, ali interpretacija istoga se razlikuje i ovisi o svjetonazoru znanstvenika koji se njime bave i o načinu njihova razmišljanja stečena tijekom školovanja. Svaki znanstvenik će, na primjer, svaku prirodnu pojavu interpretirati tako da se uklapa u njegov pogled na svijet, iako se po pogledu na svijet znanstvenici međusobno znatno razlikuju. Interpretirati pak znači tumačiti na svoj način smisao (bit) zakona, zatim što se u zakonu podrazumijeva, a da u njegovoj formulaciji nije rečeno, pa čak i to je li neki iskaz uopće zakon ili je nešto drugo (više o ovome u poglavljima 5. i 6.).
Interpretacija fizičkih zakona može biti ispravna ili pogrešna. Ispravna je samo onda kada je znanstveni promatrač odabrao takvo svoje stajalište u odnosu na promatrani fenomen, da promatračevo gibanje, ali i njegov pogled na svijet, nisu skriveno ugrađeni u opis fenomena što ga opaža. U protivnom on bi bio umiješani ili neobjektivni promatrač. U prvom dijelu ovoga teksta, od drugog do sedmog poglavija dokazuje se da danas takva umiješanost postoji i daje prevladavajuća interpretacija egzaktnih prirodnih i tehničkih znanosti pogrešna.
Ali zašto je interpretacija zakona o energiji, pa i cjelokupnoga sadržaja prirodnih i tehničkih znanosti, svjetonazorski važna za znanstvenu i širu javnost? Izlaganje započinje odgovorom i obrazloženjem odgovora na to pitanje.
Klikni za povratak