Fotografsko-pjesničko događanja "Pozdrav suncu"

OGRANAK MATICE HRVATSKE U SAMOBORU

poziva Vas na fotografsko-pjesničko događanje

POZDRAV SUNCU

u sklopu kojega će se spojiti izložba fotografija "Moja svitanja" Maje Šmit s pjesničkim recitacijama i glazbenim obogaćanjima

Četvrtak, 18. lipnja 2026. godine u 19 sati.
Kafić Fulir, Samobor.

Sudjeluju članovi Književnog i Likovnog odjela OMH u Samoboru

Pjesnici (abecedno):
Nada Bošković - Nebeska grijalica
Zvonko Jurčević - Sunce ( dječja)
Grozdana Korpar – Svitanja
Ljiljana Lipovac - Sunce kroz solsticije
Josip Šuflaj - Jedino
Fanika Šujster - Ranom zorom
Koviljka Vlahović Telišman - Sunce na prozorčiću
Tanja Vugrin – Pesen o suncu
Snježana Zakanj Radovanić – Sunčeva harfa

Glazba:
Duo MaLa (Maja Cipek i Lada Lokmer)

uz vodstvo Nevenke Miklenić i Zvonka Jurčevića

FOTOGRAFSKO-PJESNIČKO DOGAĐANJE Pozdrav suncu

Naziv događanja odabran je spontano, povezujući neposredni doživljaj fotografiranja
s istoimenom vježbom čiji slijed pokreta služi za buđenje tijela – pozdravom novom danu i
bivanju. Događanje je upriličeno uoči ljetnog solsticija, u vrijeme kada dan doseže svoju najveću
duljinu, a sunce svoj vrhunac na godišnjem putu nebom. Simbolika sunca prisutna je u gotovo
svim kulturama i narodima svijeta. Ono je izvor svjetlosti, topline i života, vječni znak obnove,
nade i stvaralačke snage. Kao što se sunce nalazi u središtu našega nebeskog sustava, tako se i
srce simbolički nalazi u središtu ljudskog bića, povezujući nas s ritmom života, prirode i
vlastitom unutarnjom svjetlošću u kojoj prepoznajemo rečenicu “svjetlo od svjetla”...
U središtu događanja nalazi se izložba fotografija „Moja svitanja” autorice Maje Šmit, nastala
tijekom njezinih brojnih jutarnjih šetnji. Bilježeći izlazak sunca iz dana u dan, autorica je stvorila
vizualni dnevnik trenutaka tišine, promjene i ljepote svakodnevice. Svaka fotografija svjedoči
jedinstvenosti svitanja, ali i trajnoj mogućnosti da se iznova susretnemo sa sadašnjim
trenutkom. Fotografije bilježe četiri godišnja doba na šetnici i biciklističkoj stazi prema Svetoj
Nedjelji tvoreći simboličan zatvoreni krug našega doživljaja protoka vremena. Kroz izmjene
svjetla, boja i krajolika pratimo ritam prirode i vlastitih unutarnjih mijena. Svako svitanje nosi novu
mogućnost, novu nadu i novi početak. U fotografijama je sačuvano uzbuđenje prvih jutarnjih
zraka, trenutak kada se noć povlači pred svjetlom i kada se pred nama otvara novi dan. Tama
noći kao i naše unutarnje tmine nestaju.

Slika i riječ idu ruku pod ruku susrećući se u zajedničkoj temi kao izrazu osobnog doživljaja.
Fotografija bilježi trenutak viđen očima, a poezija ga nastavlja živjeti kroz riječ, otkrivajući njegove
unutarnje odjeke i značenja.

Nevenka Miklenić