Predavanja i radionice za učenike u povodu 50. obljetnice DEKLARACIJE O NAZIVU I POLOŽAJU HRVATSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA

Jezik i narod međusobno se prožimaju i upotpunjuju. Jezik živi sa narodom, narod živi, moli i umire u jeziku. Nazivati jezik vlastitim imenom, pravo je svakoga pojedinog naroda. Vlastitost i osobine identiteta koje žive u jeziku, jedne su od temeljnih odrednica svakog, pa tako i hrvatskog nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta. U tekućoj 2017. godini navršava se pedeseta obljetnica izlaska Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske  u veljači 1997. donio je odluku kojom se dani od 11. do 17. ožujka, svake godine, proglašavaju Danima hrvatskoga jezika, u povodu obljetnice Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika (iz 1967. godine). U suradnji Udruge studenata kroatistike Idiom sa Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i Ogranka Matice hrvatske u Rijeci, organizirana su predavanja i radionice za učenike osmih razreda osnovne škole te maturante gimnazije u povodu Dana hrvatskoga jezika. Predavanja su bila organizirana za učenike osmih razreda Osnovne škole Trsat i Osnovne škole Pećine. U predavanjima za učenike četvrtih razreda srednjih škola sudjelovali su maturanti Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci i Srednje škole Andrije Ljudevita Adamića iz Rijeke.

 Učenici OŠ Trsat i OŠ Pećine

Predavanja i radionice organizirani su s namjerom da se učenicima pokuša pojasniti sam smisao Deklaracije, važnost tog dokumenta u određivanju naziva hrvatskog jezika te bolje upoznavanje sa povijesnim kontekstom, činjenicama i političkom situacijom u vremenu nastanka Deklaracije. Učenicima su predavanje održali studenti kroatistike i povijesti sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Kroz povijesni presjek (politika, gospodarstvo, odnosi Crkve i SFRJ) učenike je provela studentica druge godine diplomskoga studija Elena Salaj, dok je važnost Deklaracije u jezičnom kontekstu te situaciju u jezičnoj politici pojasnio Ivan Miškulin, student prve godine diplomskoga studija. Za učenike osmih razreda nakon predavanja organizirana je radionica te su učenici kroz kreativno stvaralaštvo izrazili svoje emocije i shvaćanja jezika. Kroz predavanja i radionicu učenike se željelo potaknuti da jezik ne doživljavaju kao „običan“ školski predmet, već da ostvare u njemu svoju osobnost, prihvate jezik kao svojinu koja ih obavezuje te da znanjem i učenjem pokažu kako se jezik voli, poštuje i živi.

Predavanje u prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji u Rijeci

Maturantima se kroz povijesni presjek naglasila unitarna politika na svim razinama te su pojašnjene (moguće) prednosti i nedostatci takve politike. U jezičnom dijelu napravljen je povijesni pregled i razvoj hrvatskoga i srpskoga jezika te su pojašnjene jezične različitosti i osobnosti pojedinoga jezika. Željelo se kroz sistematičan povijesni razvoj učenicima pojasniti bitnost razlikovanja dvaju jezika te obrazložiti, jezikoslovnim i argumentiranim činjenicama nemogućnost uporabe dvojnoga imena, odnosno poistovjećivanje dvaju jezika (isključivo) na temelju razumljivosti leksika. Posebna se pozornost obratila na ulogu Matice hrvatske u samom procesu stvaranja i objavljivanja Deklaracije te posljedice koje su uslijedile nakon objave za samu instituciju Matice (i ostale potpisane institucije) te potpisnike pojedinačno.

Predavanje za učenike Srednje škole Andrije Ljudevita Adamića

Učenički rad (grupa učenika- OŠ Trsat) na radionici u povodu Dana hrvatskoga jezika

Nakon predavanja uslijedila je kritička rasprava, koju su učenici spremali na temelju relevantnih članaka hrvatske jezikoslovne struke (Marija Turk, Ivo Pranjković, Radoslav Katičić, Jim Hlavač, Dinka Pasini). Kroz raspravu bile su obrađene teme purizma te nastojanja očuvanja jezičnog korpusa sa što manje stranih riječi. Učenici su izrazili svoje stavove o pitanju jezičnih zakona, odnosno zaštite jezika. Pitanje i status hrvatskoga jezika u Europskoj uniji također su bili zastupljeni u raspravama. Radionice i predavanja završena su sa zaključkom da nema identiteta bez jezika, a čovjek bez identiteta jest samo prolaznik u vremenu, bez mogućnosti opstanka. 

(Ivan Miškulin)