MIHALJEVCI

IZ PREDGOVORA AUTORA

Zahvaljujući istraživačkom duhu, znatiželji i upornošću, pred Vama je knjiga-monografija Mihaljevci s rodoslovljima većine stanovnika kroz povijest mjesta, zapravo matična knjiga sela.

Moj interes o predcima započeo je davno upitom roditelja: Tko smo i odakle su naši stari? Odgovor je bio jednostavan: Mi smo Hrvati, Slavonci, starosjedioci Šokci, kako od oca tako i majke. Već tada, do 2005. godine, sam prikupio i zapisao u knjizi Mesići, rod i zavičaji podatke za koje sam znao. Nastavio sam i ozbiljnije istraživački počeo obilaziti župne i matične urede, biskupiju i Državne arhive i time se „zarazio”. Kako takvim istraživanjima nema kraja, od svojih predaka proširio sam istraživanja na cijela sela-mjesta pa i cijelu župu Podlapača sastavljenu od pet sela u Lici.

Ohrabrio sam se to i zapisati kao monografije s rodoslovljima svih obitelji tih mjesta. Tako evo i za mjesto Mihaljevce, od poznatih povijesnih zapisa, različitih dostupnih dokumenata i Stališa duša. Ovdje imamo i nešto drugačiji popis prezimena od onih u prije napisanim dostupnim knjigama. Mlađi naraštaji kao i rodoslovlja kasnije doseljenih prezimena dobiveni su od obitelji koje su se odazvale surađivati. One koje se nisu javili, popisani su samo abecedno ili ni ne znam za njih.

Zahvaliti trebamo svećenicima župe sv. Augustina biskupa u Velikoj i sv. Terezije Avilske u Požegi koji su upisivali rodna ili krsna imena i prezimena posljednjih godina u Matične knjige i Stališe duša. Po sadržaju ovu knjigu možemo zvati i Matičnom knjigom Mihaljevaca za posljednjih 200 godina. Na nju sam potaknut u razgovorima sa župnicima o okruglim važnim godišnjicama događanja u mjestu: Pripojenje župi sv. Terezije Avilske u Požegi 1961. godine i „obnova” barokne kapelice sv. Antuna Pustinjaka 1972. godine. Da, ta događanja i razvoj činili su ljudi, stanovnici mjesta. Stoga su tu njihova imena, prezimena, predci tj. rodoslovlja.

Napominjem, na moja saznanja, da se u različitim knjigama osobnih podataka može pronaći i različitih datuma i imena, a ovdje je jedini izvor zadnji Stališ Duša župe sv. Valentin u Velikoj kojoj su pripadali i prvi u župi sv. Terezije Avilske u Požegi po pripojenju.

Da prošla vremena približim novim naraštajima koristio sam dostupne arhivske materijale o povijesti grada i županijskog središta Požege, kao i moje knjige Golobrdci i Donji Emovci. O razvoju i napretku mjesta Mihaljevci, običajima kao i životu kroz proteklo vrijeme pokušao sam saznati od najstarijih mještana kroz priču i od njih dobivene fotografije, što je išlo teško te iz starih požeških novina. Motiv koji me vodio i do ove knjige: ,,Ako ne cijenimo svoju prošlost izgubit ćemo budućnost, zaboravimo li naše korijene nećemo moći rasti. ”, pokušavao sam prenijeti i na druge obitelji, vas mlađe. Da li sam uspio reći će kritičari sadašnjih i budućih generacija kojima će sigurno biti lakše pronaći nenamjerne greške. Ovo istraživanje i pisani trag su svakako zahvala i spomen vašim predcima, kao i poštovanje svim pokojnim članovima obitelji Mihaljevaca. Rekao bih sitnica, od čega se sastoji i naš život. Male i po sebi nevažne stvari s kojima teče život, zapravo ne mogu biti beznačajne, jer satkane u cjelini su prave dragocjenosti svih ovih obitelji i mjesta Mihaljevaca.

Čuvari starina reći će svoj sud o trudu i vrijednosti, povjesničari o stručnosti, a vrijeme biti svjedok i sudac na moj skromni prilog čuvanja naših korijena.