SEZONA JE LJUBAVI, A NAMA TEK ŠESTA GODINA

Naš potpapučki Parnas okupio je 13. rujna, u Večeri vina i poezije neka provjerena kao i neka nova, obećavajuća lica hrvatske pjesničke scene koja je povezala poezija inspirirana motivima vina i vinograda. Na natječaj se ove godine javilo čak 47 pjesnikinja i pjesnika sa 73 pjesme što je prosudbenom povjerenstvu u sastavu Alen Brlek, predsjednik, Lana Derkač i Tomislav Domović bio lijep i odgovoran izazov. U uži izbor prosudbenog povjerenstva ušle su pjesme Bogdana Arnautovića Oblak pod trsjem, Gabrijela Barišića Odreknuće, Tomislava Marijana Bilosnića Još samo mi kazujemo pjesme o vinu i Dok se vino pilo u tišini, Monike Herceg U tišini, Emilije Kovač Kao vinograd, ljubavna, Livije Reškovac Bez naslova i Zrinka Šimunića Car Samuilo i Scherco, dok je ovogodišnju nagradu Vinum et poeta dodijelilo Požežaninu Denisu Ćosiću, nagrađivanom i istaknutom pjesniku mlađe generacije, za pjesmu Sezona je ljubavi, sedamnaest mi je godina.

U obrazloženju, koje je iznijela članica i vjerna suradnica OMH-a u Požegi, književnica Lana Derkač, između ostaloga stoji: „Ta pjesma, doduše, ne govori u prvome redu o vinu i vinogradu, ali je vinorodni kraj u pozadini cijele njezine atmosfere, a motivi u tekstu vezani uz zadanu temu izrazito su simbolični i funkcionalni u pjesmi. (…) U svoj toj životnoj i duhovnoj bujnosti Ćosić neprestano spominje biljke, šumu, životinje, plodove kasne jeseni, Mjesec, zvijezde, Lovrine suze (kao simptom nadsvijeta), ali nadasve ističe motive u kojima život postupno vrije sve dok se ne sažme u bezvremenom „vinskom talogu na dnu amfore“, a to su motivi vinogorja, tihog vrenja, trsova loze, vina, groždanog vimena. Upravo to dokazuje da, premda ne govori prvenstveno i otvoreno o glavnoj temi ove nagrade, ova  pjesma vinograd, dozrijevanje grožđa i pravljenje vina zapravo čini metaforom cijeloga života, njegova postupnog vrenja, sazrijevanja i, napokon, kušanja. To je zapravo pjesma koja na temelju vrlo konkretnih i detaljnih slika prirode govori o duhovnom vinu koje može opijati svakoga čovjeka, osobito senzibilnog pjesnika, kad u noćnom beskraju i prisnosti stvari oćuti svu životnu tajanstvenost i ozarenje.“ Mladi je Ćosić, koji je samo zbog ove manifestacije stigao iz Njemačke, zasluženo nositelj titule ovogodišnjeg laureata kao i vlasnik plakete, statue te novčane nagrade i neizostavnog poklon-paketa vina Fakulteta turizma i ruralnog razvoja u Požegi. Nagradu su mu zajednički dodijelili Anita Katić, predsjednica Ogranka, i vjerni pokrovitelji manifestacije, predstavnici Grada i Županije, gđa Maja Petrović i g. Ferdinand Troha.

U sklopu programa manifestacije svojim su se pjesmama nazočnima predstavili članovi povjerenstva Tomislav Domović i Lana Derkač, mladi laureat Denis Ćosić te dragi gosti pjesnikinja Emilija Kovač, pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić, pjesnik i književni kritičar Davor Šalat, kao i domaći pjesnici Irena Kalan i Ivan Abibović – Ivo, pjesnik na slavonskoj ikavici. Pročitana je i prošlogodišnja pobjednička pjesma Mateje Jurčević Istočna plava ptica.

I ove je godine program nadahnuto vodila prof. Nataša Puljašić, a glazbeno ga je obogatio Robert Vojvodić Bekrija koji je izvedbama popularnih pjesama samo potvrdio kako je ovo vrijeme doista vrijeme ljubavi ma koliko nam je godina – već.

Tekst: Miroslav Paulić
Foto: Kristina Rupert i Ljiljana Marić

U nastavku donosimo pobjedničku pjesmu Natječaja za neobjavljenu pjesmu inspiriranu vinom i vinogradom.

Denis Ćosić

SEZONA JE LJUBAVI, SEDAMNAEST MI JE GODINA
Arthuru Rimbaudu

Kročim cestom s tromim psom i sjenom u rujansku, tihu noć.
Plav od različaka, modar od cikorija, krijesnice blistaju nada mnom. 

Žetveni mi Mjesec gleda u potiljak, suton se spušta na gavez i trnjinu.
Divlji fazani prelijeću vinogorje, kupinovo trnje krvari jagodice prstiju. 

Sezona je ljubavi, sedamnaest mi je godina, mjesečina miluje laticama noćurka.
Vrijeme je jelena, tihog vrenja, usana željnih poljupca mošta i grožđica. 

Pucaju smokve posred purpurnih plodova, šljive priželjkuju praskozorje.
Nebo je večeras u mojim zjenicama vinski talog na dnu amfore. 

Na istoku koze jedu trsove loze, na zapadu se spuštaju kasne ljetne kiše.
Na sjeveru curi grimiz grožđanog vimena, na jugu izlaze sumračne životinje. 

Svjetlucaju zviježđa, spavaju sljezovi, jelenak traži utjehu na mojim grudima.
Kročim cestom ozaren i blažen, Lovrina posljednja suza izgara mi pred očima.