Božićna svečanost Ogranka Matice hrvatske u Petrinji: predstavljanje PETRINJSKIH BETLEMAŠA

Ogranak Matice hrvatske u Petrinji, HPD Slavulj i Grad Petrinja na svečanosti 18. prosinca široj javnosti predstavili su Petrinjske betlemaše – autohtoni običaj koji je od lani zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Hrvatske.

Za razliku od sličnih čestitarskih ophodnji koje na Badnjak postoje i u drugim mjestima Hrvatske, Petrinjske betlemaše, koji potječu iz sredine 19. stoljeća, karakterizira poseban dramski tekst, posebna kostimografija, scenografija i napjevi. Tekst za program koji je u Hrvatskom domu okupio brojne Petrinjce napisao je profesor Milan Dujnić, dok scenografiju potpisuje Valentin Valent.

Za ovaj običaj karakteristično je to da se razvio i održao samo u užem dijelu Petrinje. „Ophodnja i čestitanje Petrinjskih betlemaša dugotrajan je običaj, na koji usmena predaja i sjećanja sežu unatrag više od 150 godina. Nekada su na Badnjak domove obilazile skupine betlemaša po gradskim predjelima Majdanci, Duga ulica, Kaniža, Nova cesta, Kavrlin, a danas je taj sačuvan samo u Gajevoj i okolnim ulicama. Nije čudno što je u tome dijelu Petrinje običaj sačuvan jer je riječ o dijelu grada gdje je živjelo ruralno stanovništvo“ – istaknuo je umirovljeni profesor povijesti Ivan Rizmaul, najzaslužniji za zaštitu Petrinjskih betlemaša. 

Petrinjske betlemaše karakterizira poseban dramski tekst, kostimografija, scenografija i napjevi / Snimio Miroslav Šantek

Godinama je Rizmaul skupljao dokumentaciju vezanu uz Betlemaše te je, uz potporu Ogranka MH u Petrinji, u konačnici poslao Ministarstvu kulture koje je nakon konzultacija s Institutom za etnologiju i folkloristiku običaj proglasilo nematerijalnim kulturnim dobrom RH. Nositelji zaštite Gradska četvrt Nova cesta, petrinjski OMH i HPD Slavulj preuzeli su i obvezu organizacije predstavljanja svečanosti, na kojoj su uz same betlemaše i članove Slavulja nastupile i članice društva Hrvatska žena Petrinja, Petrinjski akordi, Folklorni ansambl Petrinjčica i bend Petrinjska Stucka. 

U ime ministra kulture Berislava Šipuša okupljene je pozdravila Ivana Miletić Čakširan, pročelnica Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Sisku. Istaknula je kako su Betlemaši treće zaštićeno nematerijalno kulturno dobro u Sisačko-moslavačkoj županiji. „Drago mi je da vidim mnogo mladih koji će ovo umijeće i običaje prenijeti na buduće generacije i zapravo je upravo to cilj upisa u Registar kulturnih dobara. Jedan od sustava mjera zaštite jest da se običaj sačuva za buduće generacije. Čestitam petrinjskom ogranku Matice hrvatske, koji je potaknuo Ministarstvo kulture i pomogao pri izradi kompletne dokumentacije.“

Petrinjske betlemaše čini skupina mladih čestitara, u dobi od završnih razreda osnovnih škola pa do sredine dvadesetih godina života. Uglavnom su to dječaci i mladići, no Rizmaul ističe kako postoje i stare fotografije s djevojkama u skupinama. Svaka skupina imala je svoju ulicu gdje je na Badnjak posjećivala obitelji. Ispred i unutar kuća izvodili su scenski prikaz iz Biblije. U rukama nose stilizirane jaslice, a glavni su likovi Bog, Anđeo, Adam, Eva i Vrag, koji između dijaloga pjevaju domaće pjesme s biblijskim motivima i ostale božićne narodne pjesme. Neke skupine imaju i više anđela, no najmanje je pet likova i članova u pojedinoj skupini betlemaša.

„Na čestitanje po kućama kreću na Badnjak oko 17 sati i ophode kuće sve do nekih 23 sata. Tada svi idu na polnoćku. Sama izvedba trajala je u početku dvadesetak minuta u svakoj kući, nakon čega je slijedilo darivanje betlemaša. Kako je bilo sve manje grupa, tako je tekst postajao kraći kako bi se mogle obići i kuće u susjednim ulicama, koje nisu više imale svoje betlemaše“ – 
pojašnjava Rizmaul.

Prvi od betlemaša na vrata ukućana kuca Anđeo uz riječi: „Poslan sam na Božji dan od Boga navijestiti Kristovo narođenje, i molim da mi dopustite da dovedem svoje malo društvo, da složno zapjevamo Gloria“. Nakon što anđeli, Bog, Adam i Eva uđu u kuću kreću zajednički napjevi i molitve dok ne dođe Vrag. On nagovara Adama i Evu da zagrizu jabuku i nastavlja se dramski tekst, s duhovitim dijelovima, u kojem aktivnu ulogu imaju i ukućani.

Običaj nije prekinut ni za jednog rata, pa tako ni Domovinskoga, kada su Petrinjci morali u progonstvo. Tih ratnih godina betlemaši su obilazili Petrinjce koji su u Sisku našli utočište. „Najstariji je pisani zapis o Petrinjskim betlemašima iz 1922, a u zapisima se spominje sredina 19. stoljeća kao najstarija usmena predaja tog običaja. Važan je i tonski zapis iz 1938, kada je taj običaj izveden u programu Radija Zagreb“ – rekao je Rizmaul zadovoljan prezentacijom pred prepunom dvoranom Hrvatskog doma.

(Danijel Prerad)

Izvor: Vijenac, br. 571