Predstavljena monografija MILA WOD - prva hrvatska kiparica autorice Darije Alujević

Predsjednik Ogranka, Vladimir Krpan, ujedno i urednik ovog izdanja, otkrio je kako je došlo do suradnje s autoricom.

„Doktorica Alujević i ja znamo se još otprije. Surađivali smo kad je pripremala radove za Galeriju Augustinčić u Klanjcu, pa smo razmjenjivali neke fotografije. Kad sam vidio vijest da je doktorirala s temom „Mila Wod – život i djelo“, predložio sam da joj Ogranak Matice hrvatske u Petrinji objavi knjigu, odnosno da tu njezinu doktorsku disertaciju prilagodi za knjigu, na što je ona i pristala. To je bilo prije tri, skoro četiri godine i od onda intenzivno surađujemo. Rezultat te suradnje je ova knjiga koju smo večeras predstavili“, objasnio je Krpan.

Knjiga koja se bavi životom i umjetničkim djelovanjem Mile Wod, Petrinjcima je itekako zanimljiva, jer je ova prva akademski obrazovana kiparica u Hrvatskoj, dio svog života (od 1920. do 1933. godine), provela upravo u Petrinji gdje je djelovala i kao pedagog na petrinjskoj Učiteljskoj školi i Gimnaziji. Najprepoznatljiviji kiparski trag koji je ostavila u Petrinji svakako je spomenik Stjepanu Radiću izrađen 1929., a otkriven 25. listopada 1936. godine. Bio je to ne samo prvi spomenik u čast Radiću, nego i prvi javni spomenik uopće podignut u Hrvatskoj.

“Ovom knjigom, pokušava se na određeni način vratiti dug i dati zasluženo mjesto toj pomalo zaboravljenoj umjetnici“, rekao je na promociji Vladimir Krpan:

„Mila Wod koja je dokazano prva školovana kiparica u Hrvatskoj toliko je zaboravljena, toliko zanemarena i toliko nepoznata. Normalno, prošlo je jako puno vremena, ali ni mnogi Petrinjci gdje je ona živjela nekih 13-14 godina, uopće ne znaju da je postojala i tko je ona bila. Štoviše, kao što smo i večeras čuli, postoje razna tumačenja čak oko toga kako se točno prezivala, pa sve do toga je li bila žena Mila Wod ili muškarac Mile Wod. Želja nam je bila da se na neki način činjenice o toj velikoj kiparici malo više približe i Petrinjcima, ali i drugim žiteljima, stanovnicima Hrvatske, jer jednostavno smatramo da je riječ o prevelikoj umjetnici, kiparici, da bi samo tako bila zanemarena i zaboravljena“.

O knjizi „Mila Wod – prva hrvatska kiparica“, s podnaslovom „O školovanju i djelovanju kiparica i primijenjenih umjetnica u prvim desetljećima 20. stoljeća u Zagrebu“, na promociji je govorila i dr.sc. Irena Kraševac. Osim što je bila jedna od recenzentica knjige, Kraševac je autorici Dariji Alujević bila i mentorica na njezinom doktorskom radu „Život i djelo kiparice Mile Wod“ iz kojeg je i proizašla ova monografija. Govoreći o Mili Wod, recenzentica se osvrnula i na period koji je kiparica provela u Petrinji.

„Ono kako sam ja doživjela čitajući ovu knjigu, rekla bih da je taj „petrinjski period“ vrijeme jedne jako visoke građanske kulture, kad su se ti mali naši gradovi – ne govorimo o provincijskim gradovima, to nije bila provincija, to su bili mali gradovi koji su imali svoj jedan autohtoni život – svi silno trudili nekom napretku, ali napretku u smislu da se tu odgajaju novi naraštaji u nekom dobro formiranom kulturnom okružju. Petrinja u to vrijeme ima Gimnaziju, ima Učiteljsku školu. Mila Wod predaje likovne predmete. Ona predaje modeliranje, predaje crtanje. Uz to, vodi s tim mladim ljudima i neke radionice. Stalno je angažirana oko tih nekakvih kulturno-umjetničkih događanja i udruga. Dakle, to je bio jedan doista bogat život u kojem se prvo, silno cijenila ta jedna umjetnička i likovna komponenta. S druge strane, cijenili su se ti profesori koji su se toliko angažirali oko tih mladih ljudi da su oni ostali u dubokom sjećanju kasnijih generacija" - kazala je Kraševac.

ama autorica knjige dr.sc. Darija Alujević kojoj je Mila Wod bila i tema doktorskog rada, otkrila je kako se ova kiparica nije slučajno našla u fokusu njezina znanstvenog interesa. Mila je naime bila prva supruga njezina djeda, također kipara, Viktora Samuela Bernfesta.

Na promociji je autorica razriješila i vječnu nedoumicu oko kiparičina prezimena, čime se pozabavila i u jednom poglavlju svoje knjige. Naime, ljude je često zbunjivalo piše li se Milino prezime s jednim slovom „o“ (Wod) ili sa dva (Wood) i čita li se onda „Vod“ ili „Vud“. Alujević je podsjetila kako je puno ime i prezime kiparice bilo Ljudmila Wodsedalek. Udajom za Viktora Bernfesta uzela je suprugovo prezime koje je zadržala do kraja života. Međutim, na prijedlog koji joj je jednom prilikom dala slikarica Nasta Rojc, svoje je umjetničke radove potpisivala kao Mila Wod. Dakle, kratko i jasno, poručila je autorica, Milino prezime valja pisati onako kako ga je pisala i ona sama – s jednim „o“, a čitati jednostavno „Vod“.

U glazbenom dijelu programa nastupile su mlade glazbenice, sopranistica Tena Lončarević i pijanistica Ana Tomšić.

Dio teksta i fotografije Slađane Marković preuzete s mrežnog mjesta Portala 53  https://portal53.hr/ogranak-matice-hrvatske-u-petrinji-predstavio-knjigu-dr-sc-darije-alujevic-mila-wod-prva-hrvatska-kiparica/.