Dan Matice hrvatske u Orašju

Predstavnici Matice hrvatske 22. veljače priredili su svečani program u Ogranku Matice hrvatske u Orašju, na poziv predsjednika Ogranka Vidana Janjića. Prije svečanosti Matičin predsjednik Stipe Botica, glavni tajnik Zorislav Lukić i tajnica za ogranke Ida Hitrec posjetili su samostan i crkvu na Raščici u župi Tolisa te muzej i knjižnicu smještene u samostanu. Fra Perica Martinović upoznao ih je s poviješću – gradnja toliške crkve, najveće u Bosni i Hercegovini, koju je pomogao i biskup Strossmayer, započela je 1864, a dovršena 1881, dok je samostan sagrađen u drugoj polovici 19. stoljeća. U muzejskoj zbirci nalaze se vrijedni kovinski i tekstilni predmeti, od kojih se ističu kalež s početka 16. stoljeća, pavlinska kazula iz sedamnaestoga, jedna kazula iz prve polovice osamnaestoga, podrijetlom iz Hrvatske, te nekoliko drugih predmeta misnoga ruha iz 19. stoljeća. Knjižnica broji oko deset tisuća svezaka. Po kulturnoj vrijednosti ističu se djela starijih hrvatskih franjevačkih pisaca (17–19. stoljeće). Posebno mjesto ima Biblija iz 1651. U knjižnici se nalaze i brojne gramatike i rječnici različitih jezika iz 17. i 18. stoljeća.

Danu Matice hrvatske u Orašju uz mnogobrojnu publiku, u kojoj su bili predstavnici kulturnog života Orašja, svećenici te uglednici iz drugih područja djelovanja, prisustvovali su predsjednik Vlade Županije posavske Đuro Topić i predsjednik Skupštine Županije Blaž Župarić. Na početku sve je pozdravila voditeljica Magdalena Mišković. Minutom šutnje odana je počast nedavno preminulu akademiku Marku Samardžiji, velikom prijatelju Ogranka MH u Orašju.

Glavni tajnik Zorislav Lukić govorio je o Matičinoj ediciji Povijest Hrvata. Predstavio je posebno dosad objavljene sveske i govorio o koncepciji knjiga kojima se sveobuhvatno želi prikazati cjelokupna hrvatska povijest.

Dan Matice hrvatske u Orašju okupio je brojnu publiku

Predsjednik Stipe Botica kazao je da mu je iznimno drago što ljudi okupljeni u Matici hrvatskoj mogu u njoj ostvarivati važne sadržaje. Na takvoj je ideji ona i nastala, predvođena grofom Jankom Draškovićem, s ulogom njegovanja, čuvanja i reinterpretiranja hrvatskih kulturnih sadržaja. Nastavljajući tako postavljene zadaće i danas, predsjednik je najavio da će MH darovati knjige Ogranku, ali i svim ustanovama koje se bave knjižnom djelatnošću i koje poštuju hrvatsku književnost i kulturu. Matica hrvatska pobrinut će se da te knjige dođu svagdje gdje žive Hrvati, naglasio je. Važan je čimbenik kulturnog i nacionalnog identiteta i narodna književnost, o kojoj je govorio u kontekstu rukopisnih zbirki u izdanju MH. Dobar dio kulture širio se usmenim načinom jer je u prošlim vremenima broj opismenjenih bio malen, primjerice za vrijeme Marulića njihov je broj bio oko jedan posto, kazao je. Pravo zapisivanje narodnoga blaga počelo je u vrijeme romantizma u 19. stoljeću i Matica je tada uvidjela da te zbirke treba sačuvati od prijetnje njihova zaborava i nestajanja. Najviše je na sakupljanju radio poznati preporoditelj s područja Dalmacije don Mihovil Pavlinović. Do 1900. MH je imala 257 rukopisnih zbirki s oko 65.000 listova s cijeloga hrvatskog kulturnog prostora, a 758 zapisanih pjesama je iz 36 mjesta u Bosni i Hercegovini. Sakupljali su ih učitelji i svećenici. Naglasivši da je iz Orašja bilo 36 pjesama, pozvao je Ogranak da zajedno sa Središnjicom objavi te pjesme. Među zapisivačima narodnoga blaga s područja Posavine istaknuo je svećenika Dobroslava Nedića, fra Mirka Šestića i fra Stjepana Ikića. Kazao je da se nada da će se narodno blago i cjelinu kulture znati cijeniti, uvrstiti u život Bosne i Hercegovine, ali uvijek pokazivati pripadnost hrvatskome kulturnom prostoru.

U duhu Herdera i njegove škole, koji su na pozornicu izveli obični puk smatrajući da se u narodnoj pjesmi najbolje osjeti i vidi duh naroda te da se na njemu gradi identitet nacija, Damir Zorić govorio je o znamenitom sakupljaču narodnog blaga Stipanu Verkoviću, rođenu 1821. u Ugljari pokraj Orašja. Verković je neko vrijeme bio franjevački redovnik, a dok je studirao teologiju u Zagrebu, upoznao se preko iliraca, Babukića i Gaja, s idejama hrvatskog narodnog preporoda. Bio je kolekcionar, sakupljač starina, plaćeni politički špijun. Naime, 1862. postao je agent srpske vlade te je proučavao slavenski folklor u Makedoniji. Njegov je tajni zadatak bio da dokaže da su makedonski Slaveni Srbi, a ne Grci. Kao rezultat tog istraživanja objavio je knjigu Narodne pjesme makedonskih Bugara (1860). Godine 1865. upoznao se s Jovanom Gologanovom, koji mu je kazivao pjesme skupljene u zbirku Veda Slovena (I–II, 1874–1881). Tom zbirkom pokušao je dokazati da Bugari i ostali Slaveni potječu od Tračana i da imaju izravne veze s drevnim Indoeuropljanima. Bogat i intrigantan Verkovićev životni put, koji ga je vodio od rodne Posavine prema Zagrebu, Beogradu, Sankt Peterburgu i Sofiji, iako dokazuje da veliku povijest čine ljudi iz malih mjesta, u hrvatskoj kulturnoj svijesti gotovo ne egzistira, stoga je Damir Zorić pozvao oraške matičare da se bave njegovim životom i djelom.

(Ida Hitrec)

Izvor: Vijenac br. 652