Predstavljanje knjige TRAGOM NEPOKORENIH ŽELJA Jose Živkovića Soje

Među stotinjak posjetitelja, te večeri rame uz rame sjedili su i prije početka samog događaja živo razgovarali brojni pisci i pjesnici, kipari i slikari, franjevci i profesori, glazbenici i glumci, znanstvenici mnogobrojnih humanističkih i društvenih znanosti i prosvjetni djelatnici, poduzetnici i predstavnici političke vlasti, te konačno i brojni znatiželjnici iz različitih društvenih struktura. Šesta po redu objavljena knjiga (u zadnjih 31 godinu koliko dugo piše i objavljuje) posavskog pjesnika Soje s pravom je izazvala ovakav interes jer je samo tjedan dana ranije posavskom ravnicom prostrujala vijest da je upravo ova zbirka dobila prestižnu Godišnju nagradu Antun Branko Šimić koju dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Osim ovoga, znatiželju su pobuđivali i Živkovićevi promotori a ujedno i recenzenti knjige, imenom već odavno poznati i prisutni u Bosanskoj Posavini a sada, zvučati će gotovo nestvarno, i tijelom tu među ljudima koji njeguju njihovo intelektualno nasljeđe. Mlađahni profesori i profesorice hrvatskoga jezika i književnosti došli su ponovo vidjeti svoga profesora dr. Gorana Rema dok su svi, čak i oni stariji, upućivali brze i plahe poglede prema akademiku Luku Paljetku, dobro im poznatom u najmanju ruku iz školskih lektira kroz dugi niz generacija.

Joso Živković, Luko Paljetak i Goran Rem

Prvi taktovi klavijature utišali su dvoranu. Za glazbeni dio večeri bile su zadužene profesorice Marija Nedić i Magdalena Mišković. Izvele su Šantićevu „Eminu“. Nakon njih pred publiku je stao mladi osječki glumac Vedran Dakić i izrecitirao kraći blok Živkovićevih pjesama. Moderatorica najavljuje početak promocije. Prvo se prisutnima obratila ministrica prosvjete, znanosti, kulture i športa Županije posavske Ana Andrić koja je u svom kratkom ali jezgrovitom govoru istaknula značaj ovoga pjesnika u izgradnji kulturnoga imagea i promociji Posavine. Izlaganje je završila Šimićevim stihovima, zgodno i suptilno ukazujući na nagradu koju je Živković dobio. Nakon nje, publici su nekoliko riječi uputili i nakladnici i to: ispred Društva hrvatskih književnika Ogranka slavonsko-baranjsko-srijemskog, predsjednik Ogranka, Mirko Ćurić, a ispred Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Grgo Mikulić. Ćurić je posebno istaknuo kako je polaskan što je ovaj Ogranak DHK imao čast biti sunakladnikom Živkovićeve zbirke pjesama koje „nemaju puno stihova ali imaju beskrajno puno sadržaja“ a slično mišljenje izrekao je i Grgo Mikulić koji je poželio autoru dug i plodonosan rad i u budućnosti.

Uslijedio je još jedan blok pjesme i recitacija a onda je prof. dr. Rem dobio priliku nešto više reći o Živkovićevoj poeziji što je i učinio na jedan akademski, analitički način. On je u svome izlaganju govorio o lirskom subjektu koji kao da se nalazi u nekom komornom prostoru ali iz čijeg se govora svejedno osjeća kinetika, koja čitatelju, u skladu s njegovim putničkim iskustvima, donosi dugo putovanje kroz kratke pjesme. Profesor Rem ukazao je i na meditativnu stranu Živkovićevih pjesama koje se ne pretvaraju da ne postoji težak događaj, koje govore o samoći na rubu podnošljivosti, koje ne simuliraju radost koju bi čitatelj odmah prozreo kao lažnu, nego ostavljaju dojam dubokog životnog iskustva. Od prof. Rema publika je čula nešto i o samoj tehničkoj strukturi pjesama, napose o nenametljivoj tečnosti opkoračenja u stihovima što doprinosi lakoći razumijevanja teksta s kojim u takvoj situaciji i pisac i čitatelj zajedno jezično dišu. Kratkoću stiha i ekonomičnost riječi profesor Rem usporedio je sa Šimićevom, čija je sažetost također takva da čim ju dodirnemo otvaramo neslućene slike, gotovo roman, kao što je to slučaj i s Matoševim sonetima, što je također usporedba koju je napravio prof. Rem.     

Drugi recenzent i predstavljač, akademik Luko Paljetak je, prolazeći kroz svih pet ciklusa zbirke „Tragom pokorenih želja“, nevjerojatnom sposobnošću da Živkovićeve stihove inkorporira u svoj govor izvršio rasčlambu svih ključnih motiva koji se provlače kroz knjigu: samoće, straha, ljubavi (u svim spektrima od tjelesne, preko platonske do božanske), iskustva rata, smrti, i još puno toga uključujući, naravno, i želje. U uvodnom dijelu akademik Paljetak je interpretirao i sam naslov knjige iz kojega je naročito izdvojio riječ „krotiti“ te iscrpno ukazao na svu metaforičnosti i interpretativnu i deskriptivnu poetičnost koju taj pojam ima. Istom metodologijom nastavio je interpretirati i pojedine stihove iz pjesama „Tvoji tragovi“, „Klupko“ i „Blizina žene“. U traganju za praiskonom Živkovićeve inspiracije, poetike i forme pisanja, Paljetak je došao do taineovskog zaključka da je to zbog toga što pjesnik „živi u ravnici koja je zavodljiva, traži beskrajnu horizontalu“ i u pokušaju bijega od takve beskrajnosti Živković traži neku vrstu sažimanja a to je kroćenje stihova u vertikalu (kao Šimić u „Preobraženjima“), te Paljetak poentira: „Joso Živković pjesnik je koji vlastito iskustvo želi svesti na što ekonomičniju riječ, svjestan da to ne može u potpunosti izvesti bez niza slika u kojim riječ i sama prestaje biti samo riječ, nego otvara širok svijet govora, razjašnjavanja i povijesti, one opće i one osobne, u kojoj Živković, bez skanjivanja, u ovom slučaju na sebe uspješno uzima ulogu pokoravatelja nepokorivih želja, onih koje ostaju prisutne i onda kada nam se čini da naizgled nema(mo) nikakvih želja.“

Na koncu su u dijelu predviđenom za diskusiju par pohvalnih riječi rekli i fra Ivan Kramar i predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Orašju, prof. Vidan Janjić. Živ razgovor o raznim kulturno-umjetničkim temama, kako je to već u Orašju uobičajeno, nastavio se još dugo nakon završetka službenog dijela promocije.   

(Marko Matolić)